Na tematskoj sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, održanoj 27. listopada 2026., predstavnici institucija, pravobraniteljskih ureda, akademske zajednice i organizacija civilnog društva raspravljali su o porastu govora mržnje i zločina iz mržnje u Hrvatskoj, učinkovitosti njihova procesuiranja te potrebi za snažnijom prevencijom i zaštitom žrtava. U raspravi je sudjelovala i Kuća ljudskih prava Zagreb, upozorivši na ozbiljne nedostatke u institucionalnom odgovoru, nedovoljno povjerenje žrtava u sustav te izostanak sustavnih javnih politika i političke odgovornosti.
Otvarajući sjednicu, predsjednik Odbora Milorad Pupovac istaknuo je da cilj rasprave nije bavljenje isključivo pojedinačnim aktualnim incidentima, nego sagledavanje dugotrajnog društvenog problema. Naglasio je važnost zajedničkog djelovanja institucija i društvenih aktera kako bi se spriječila normalizacija netrpeljivosti i nasilja.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter upozorila je na potrebu jasnijeg razumijevanja i razlikovanja različitih oblika govora mržnje, uključujući one koji podliježu pravnim sankcijama i one koji, iako nisu kažnjivi, zahtijevaju javnu osudu i društvenu reakciju. Pozivajući se na standarde Vijeća Europe, istaknula je važnost dosljedne primjene zakonodavstva, odgovornosti javnih aktera, obrazovanja, zaštite žrtava i međuinstitucionalne suradnje. Posebno je naglasila da praćenje govora mržnje i zločina iz mržnje ne smije ostati ograničeno na statističko evidentiranje slučajeva, nego mora pridonijeti stvarnom poboljšanju institucionalnog odgovora.
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan predstavio je postojeći zakonodavni okvir i mehanizme zaštite žrtava, s naglaskom na pojedinačnu procjenu njihovih potreba u kaznenom postupku. Istaknuo je važnost individualiziranog pristupa radi sprječavanja sekundarne viktimizacije, zastrašivanja i odmazde te predstavio postojeće oblike podrške žrtvama i svjedocima.
Službene statistike i iskustva žrtava otvaraju pitanje učinkovitosti sustava
Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova Nino Habun iznio je podatke prema kojima je u prvih devet mjeseci 2026. evidentirano 79 kaznenih djela povezanih sa zločinima iz mržnje, dok ih je tijekom prethodnih godina bilo približno 75 godišnje. Kao najčešći motiv istaknuto je nacionalno podrijetlo žrtve, a među evidentiranim djelima prevladavaju prijetnje, fizičko nasilje i oštećenje imovine.
Upozorio je i na porast kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, osobito u digitalnom prostoru, te na poteškoće u postupanju prema nezakonitim sadržajima na globalnim internetskim platformama.
Ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alen Tahiri predstavio je aktivnosti usmjerene na edukaciju pravosudnih i policijskih službenika, dok su predstavnici akademske zajednice i obrazovnog sustava naglasili važnost preventivnog djelovanja, razvijanja kritičkog mišljenja te sustavnog suzbijanja stereotipa i predrasuda.
Istodobno su izlaganja pravobraniteljskih institucija i organizacija civilnog društva upozorila na ozbiljna ograničenja službenih statistika. Broj evidentiranih kaznenih djela ne odražava nužno stvarnu raširenost nasilja motiviranog predrasudama, osobito kada žrtve zbog nepovjerenja u institucije, straha ili prethodnih negativnih iskustava odustaju od prijavljivanja.
Netrpeljivost prema LGBTIQ osobama i nedostaci u procesuiranju nasilja
Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, upozorio je na zabrinjavajući porast netrpeljivosti, uznemiravanja i negativne retorike prema LGBTIQ osobama, koji institucija pravobraniteljice bilježi od 2022. godine.
Posebno je problematizirao nedovoljnu primjenu antidiskriminacijskog zakonodavstva, neodgovarajuće postupanje državnog odvjetništva i sankcioniranje diskriminatornih ponašanja. Istaknuo je da izostanak djelotvorne reakcije na uznemiravanje i govor mržnje može pridonijeti stvaranju društvenog okruženja u kojem raste rizik od ozbiljnijih oblika nasilja.
Kevešević je također upozorio na potrebu donošenja nacionalnih akcijskih planova za ravnopravnost LGBTIQ osoba, u skladu s europskim strateškim okvirom.
Ivan Adam Šestan, izvršni koordinator Zagreb Pridea, predstavio je iskustva organizacije u dokumentiranju diskriminacije i nasilja nad LGBTIQ osobama. Prema podacima koje je iznio, Zagreb Pride je tijekom 2025. zaprimio 40 prijava, dok ih je do održavanja sjednice u 2026. evidentirao već 50.
Upozorio je na razlike između podataka organizacija civilnog društva i službenih evidencija te na slučajeve u kojima se nasilje motivirano predrasudama ne prepoznaje ili se kvalificira kao lakši oblik protupravnog ponašanja.
Posebno se osvrnuo na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sabalić protiv Hrvatske, koja se odnosi na propuste hrvatskih institucija u djelotvornom odgovoru na homofobno motivirano nasilje. Podsjetio je da su Zagreb Pride i Kuća ljudskih prava Zagreb u okviru postupka nadzora nad izvršenjem presude dostavili zajednički podnesak Odboru ministara Vijeća Europe, upozoravajući na probleme koji i dalje postoje u institucionalnom postupanju.
Kuća ljudskih prava: normativni okvir nije dovoljan bez stvarne provedbe
Ivan Novosel, izvršni direktor Kuće ljudskih prava Zagreb, upozorio je da postojeći sustav prepoznavanja, istraživanja i procesuiranja govora mržnje i zločina iz mržnje ne ostvaruje potrebnu razinu učinkovitosti.
Osvrnuvši se na predmet Sabalić protiv Hrvatske, istaknuo je da propusti u istraživanju i procesuiranju homofobnog motiva nasilja otvaraju šira pitanja djelotvornosti kaznenopravne zaštite žrtava zločina iz mržnje.
Posebno je naglasio problem nedovoljnog prijavljivanja nasilja, povezujući ga s nepovjerenjem pripadnika marginaliziranih zajednica u institucije. Žrtve se često prije obraćaju organizacijama civilnog društva ili pripadnicima vlastitih zajednica nego policiji i drugim nadležnim tijelima.
Novosel je upozorio i na nedostatak sustavnih edukacija te koordiniranog postupanja institucija. Iako postoje pozitivni primjeri suradnje, edukacije policijskih službenika, državnih odvjetnika i drugih stručnjaka često ovise o inicijativama organizacija civilnog društva i europskom projektnom financiranju, umjesto da budu trajno integrirane u institucionalni sustav.
Naglasio je važnost neposrednog kontakta stručnjaka sa zajednicama koje su izložene zločinima iz mržnje. Razumijevanje iskustava LGBTIQ osoba, migrantskih radnika i drugih marginaliziranih skupina ključno je za prepoznavanje predrasuda, izgradnju povjerenja i kvalitetnije postupanje prema žrtvama.
Govoreći o govoru mržnje u digitalnom prostoru, upozorio je da izazovi regulacije globalnih platformi ne smiju potisnuti pitanje odgovornosti domaćih internetskih medija i učinkovitije primjene postojećeg zakonodavstva u odnosu na nezakonite komentare korisnika.
Posebno je kritizirao nedostatke u provedbi nacionalnih politika ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, kašnjenje operativnih mjera te nedovoljno aktivan rad Radne skupine za statističko praćenje zločina motiviranih mržnjom.
Zaključno je pozvao na snažnije institucionalno i političko vodstvo u ovom području, naglašavajući da suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje ne može ostati isključivo tehničko pitanje pojedinih tijela, nego zahtijeva koordinirano djelovanje i odgovornost izvršne vlasti.
Rasizam prema migrantskim zajednicama ne može se promatrati kao niz izoliranih incidenata
Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije upozorila je da govor mržnje i zločine iz mržnje prema migrantskim zajednicama treba promatrati u širem kontekstu društvenog i institucionalnog rasizma.
Polazeći od iskustava migrantskih radnika, izbjeglica, tražitelja azila i drugih migrantskih skupina, istaknula je da mnogi pripadnici tih zajednica institucije ne doživljavaju kao mjesta na kojima mogu dobiti zaštitu. Upozorila je na iskustva diskriminatornog i ponižavajućeg postupanja u kontaktu s institucijama, uključujući policijske kontrole i postupke reguliranja boravka.
Posebno se osvrnula na nasilje prema migrantskim dostavljačima, naglašavajući potrebu prepoznavanja rasnih i klasnih dimenzija takvih napada. Navela je da su strani državljani tijekom prethodne godine činili 18 posto žrtava kaznenog djela razbojništva, dok su samo četiri slučaja bila kvalificirana kao zločini iz mržnje.
Mulalić je upozorila da rasizam nije moguće učinkovito suzbijati bez razmatranja širih društvenih okolnosti, uključujući nesigurne radne uvjete, nejednakosti, stambenu krizu i diskriminaciju u pristupu pravima.
Naglasila je da integracijske politike koje od migrantskih zajednica očekuju prilagodbu, a istodobno ne suzbijaju institucionalni i društveni rasizam, ne mogu osigurati stvarnu jednakost i društvenu uključenost.
Pozvala je institucije na stvaranje sigurnih prostora u kojima migrantske zajednice mogu govoriti o iskustvima diskriminacije i nasilja bez straha te na sustavno prepoznavanje i sankcioniranje rasizma.
Prijetnje novinarima ugrožavaju slobodu medija i javnu raspravu
Melisa Skender, glavna tajnica Hrvatskog novinarskog društva, upozorila je na prijetnje, zastrašivanje i napade na novinare, osobito one koji izvještavaju o nacionalizmu, odnosu prema srpskoj nacionalnoj manjini, ratnim zločinima, ustaštvu i povijesnom revizionizmu.
Prema podacima koje je predstavila, HND je tijekom 2026. do održavanja sjednice evidentirao 26 napada i prijetnji novinarima, dok je u prethodne dvije godine zabilježeno osam fizičkih napada.
Posebno je upozorila na nacionalističku i etničku stigmatizaciju novinara, njihovo označavanje kao neprijatelja države te na opasnost da neprijateljska retorika preraste u izravno ugrožavanje sigurnosti.
Skender je istaknula i odgovornost političkih dužnosnika, čije javno diskreditiranje novinara može dodatno potaknuti neprijateljstvo i pritiske. Takvo okruženje, upozorila je, može dovesti do autocenzure i ograničavanja javne rasprave o pitanjima od društvenog interesa.
Zaštita nacionalnih manjina i odgovornost javnih aktera
Saša Milošević iz Srpskog narodnog vijeća upozorio je na porast etnički motiviranog nasilja prema pripadnicima srpske zajednice, prijetnje, vandaliziranje imovine te incidente povezane s kulturnim događanjima i javnim izražavanjem nacionalne pripadnosti.
Prema podacima koje je iznio, SNV je tijekom 2025. zabilježio dvostruko više slučajeva etnički motiviranog nasilja nego prethodne godine, kao i 51 slučaj vandaliziranja imovine, uglavnom spomeničke baštine iz Drugog svjetskog rata.
Kritički se osvrnuo na nedostatno postupanje nadležnih institucija, dugotrajnost sudskih postupaka i blage sankcije te upozorio na normalizaciju govora mržnje u javnom prostoru.
U završnom dijelu sjednice saborski zastupnici i zastupnice dodatno su otvorili pitanja političke odgovornosti, dosljedne osude nasilja i diskriminacije, pravne sigurnosti te potrebe za sustavnim građanskim odgojem i obrazovanjem.
Od zakonskih mehanizama do stvarne zaštite ljudskih prava
Rasprava je pokazala da Hrvatska raspolaže zakonodavnim i institucionalnim mehanizmima za suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje, ali da njihovo postojanje samo po sebi ne jamči učinkovitu zaštitu.
Izlaganja pravobraniteljskih institucija i organizacija civilnog društva posebno su otvorila pitanja pravodobnog prepoznavanja motiva predrasude, odgovarajuće pravne kvalifikacije i procesuiranja nasilja, zaštite žrtava od sekundarne viktimizacije, dostupnosti mehanizama prijavljivanja te izgradnje povjerenja u institucije.
Istodobno je naglašena potreba za sustavnom prevencijom, obrazovanjem, odgovornim javnim i političkim djelovanjem te kontinuiranom podrškom organizacijama civilnog društva koje rade sa zajednicama izloženima diskriminaciji i nasilju.
Kuća ljudskih prava Zagreb smatra da je za učinkovitije suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje nužno prijeći s formalnog ispunjavanja zakonodavnih i strateških obveza na njihovu dosljednu i mjerljivu provedbu. To podrazumijeva odgovarajuće istraživanje i procesuiranje motiva mržnje, sustavnu podršku žrtvama, kontinuiranu edukaciju nadležnih tijela i snažniju političku odgovornost za provedbu javnih politika.
Predmet Sabalić protiv Hrvatske, na koji su se tijekom sjednice osvrnuli predstavnici Zagreb Pridea i Kuće ljudskih prava Zagreb, posebno ukazuje na važnost djelotvornog odgovora institucija na nasilje motivirano predrasudama te na potrebu praćenja stvarnih učinaka mjera poduzetih radi izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava.
Cjelovita snimka sjednice dostupna je na YouTube kanalu Hrvatskoga sabora.
