Kuća ljudskih prava Zagreb u sklopu Godišnje konferencije o stanju ljudskih prava organizirala je panel raspravu na temu utjecaja epidemije COVID-19 na ljudska prava u Hrvatskoj. Panel rasprava se održala 09. prosinca u online formatu u suradnji sa Human Rights Film Festivalom. Raspravom je moderirao Ivan Novosel, programski direktor Kuće ljudskih prava.
O utjecaju epidemije na stanje ljudskih prava i mogućim rješenjima koja se temelje na ljudskim pravima i zaštiti ranjivih društvenih skupina, govorili/e su:
Anka Slonjšak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom,
Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja
Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu
Iva Ivšić, članica BRID-a i dugogodišnja aktivistica u području radnih i socijalnih prava.
Novosel je naglasio da raspravu održavamo u trenutku pandemije koronavirusa čiji utjecaj na ljudska prava je već sad bez presedana, te će imati brojne posljedice na ostvarivanje političkih, socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Svjedočimo velikim izazovima u ostavirvanju ljudskih prava posebno najranjivijih i marginaliziranih društvenih skupina i pojedinaca. Za očekivati je bilo da će pandemija uzrokovati stagnaciju u područjima ljudskih prava gdje u 2019. je zabilježen pomak, a da će biti i nazadovanja u ostvarivanju ljudskih prava u područjima zaštite najranjivijih: pristupa zdravlju, posebice starijih osoba i onih koji žive u izoliranim područjima, prava osoba s invaliditetom, prava djece, ali i radničkih prava.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slošnjak, upozorila je da je pandemija dodatno pokazala nedostatke u sustavu zaštite prava osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji. Posebno je naglasila da se osobe koje trebaju značajniju brigu i njegu i koji žive u ustanovama ili posebno organiziranim oblicima skrbi, već 10 mjeseci suočavaju s kršenjima njihovih prava. Također, problem je u tome što
instutucije i organizacije zapravo nemaju pravi uvid niti sustavan pregled situacije. Prema pritužbama koje zaprima ured Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pandemija ostavlja posljedice na fizičko i metalno zdravlje osoba s invaliditetom, ali i na process deinstutucionalizacije, a problemi se pojavljuju od nedostupnosti informacija zbog neprilagođenog načina izvještavanja za osobe s oštećenjima sluha, vida i osobe s
intelektualnim teškoćama, diskontinuiteta i uskrate korištenja raznih medicinskih usluga (medicinske rehabilitacije, fizikalne terapije u kući i zdravstvene njege), povećanog rizik od obiteljskog nasilja, do ograničavanja i uskrate prava na slobodu kretanja korisnika ustanova socijalne skrbi. Zabrana ograničavanja kretanja koja je bila na snazi i tijekom ljeta, kada je došlo do popuštanja mjera, udaljila je osobe koje žive u ustanovama od obitelji, prijatelja, došlo je do opadanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Određeni broj korisnika zbog teškog podnošenja izolacije, sukladno mogućnostima, privremeno je iselio iz ustanova, no oni koji koriste usluge socijalne skrbi, posebice u domovima za starije i nemoćne, i dalje su dužni plaćati troškove smještaja kako ne bi izgubili mjesto u ustanovi. Dodatno, potrebno je omogućiti informiranje i komuniciranje putem digitalne tehnologije, kojoj nemaju sve osobe pristup iz socio-ekonosmkih ili drugih razloga, a koja je sve važnija za informiranje i svakodnevnu komunikaciju i može ublažiti posljedice izoliranosti. Kao odgovor na ovu krizu, potrebno je savjetodavno uključiti predstavnike osoba s invaliditetom kod donošenja epidemioloških mjera koje se tiču njihovog položaja i prava, ali i u pojedinačnim slučajevima pružanja usluga i podrške. Također, sustav treba biti fleksibilniji, okrenut korisniku, a razvijenija mreža socijalnih usluga u zajednici bi u većoj mjeri amortizirala teškoće s kojima se osobe s invaliditetom danas susreću u uvjetima koronakrize.
Ivica Belina govorio je o utjecaju pandemije na prava pacijenata i korisnika sustava zdravstva, gdje je činjenica da je dostupnost zdravstvene zaštitte općenito ograničena. Cijela situacija je intenzivirala problem koji postoje u sustavu – razlike u pristupu zdravstvu prema teritorijalnoj pripadnosti, otežan prisup zdravstvenoj zaštiti starijim osobama koje žive u izoliranim područjima, neujednačenost kvalitete zdravstvene zaštite, zatim neujednačenost informatizacije primarne zdravstvene zaštite i bolničkog sustava, nedostatka stručnog kadra. Međutim, vrlo je teško generalizirano govoriti o situaciji u sustavu jer nedostaje cjelovit pregled stanja. Posebno je problematična nemogućnost posjeta oboljelima, pogotovo djeci i starijim osobama koje se nalaze na lječenju. Kod osoba oboljelih od koronavirusa, u nekim slučajevima nedostaje zdravstvene zaštite nakon preboljene bolesti, to jest ne provjeravaju se eventualne posljedice bolesti. Također, manje je preventivnih pregleda i zbog pandemije, ponekad se nije ni tražila zdravstvena zaštita, a možda je bila potrebna, što bi dugoročno moglo
imati ozbiljne posljedice na zdravlje. U području mentalnog zdravlja, za sada nema dodatnih mjera Vlade koje bi doprinjele ovom području. Jedan od rizika koji je svakako zabrinjavajuć je financijska održivost sustava i posljedično moguće ograničavanje dostupnosti lijekova i zdravstvene zaštite.
Iva Ivšić predstavila je rezultate istraživanja koje je u travnju provela udruga BRID među radnicama i radnicima u domovima za starije i nemoćne te među zaposlenima u nevladinim organizacijama koji pružaju usluge njege u kući i osobnu asistenciju osobama s invaliditetom, kao i istraživanje koje je u istom periodu provela Hrvatska komora medicinskih sestara među 400 medicinskih sestara, i koje pokazuju slične rezultate o uvjetima rada u sektoru brige i njege. Istraživanje je pokazalo da je se u
sustavu događaju kršenja radničkih prava – primjerice prava na godišnji odmor, plaćene prekovremene sate, da nedostaje kadrova, zašitine opreme. Dodatno je zabrinjavajuće što u istraživanju BRID-a tek 6 posto radnika i radnica navodi da kod poslodavca kod kojeg su zaposleni djeluje sindikat. Posebno je istraženo i u kakvim uvjetima rade osobni asistenti koji pružaju usluge osobama s invaliditetom, te ovdje postoji cijeli niz problema – od minimalnih plaća, ugovora na određeno vrijeme, nesigurnosti rada i projektnog financiranja. Pandemija je dodatno ukazala na nedovoljna ulaganja u sustav skrbi, ali i tendenciju prepuštanja socijalnih usluga neprofitnom sektoru koji se financira projektno. Sustav socijalne skrbi potrebno je reorganizirati posebice u području brige i njege za starije osobe i osobe s invaliditetom.
Eli Pjaca Plavšić istaknula je da se u vrijeme krize na različitim razinama obrazovnog sustava pokazalo da se moraju tražiti rješenja za sustavne probleme – tako je u predškolskom odgoju i obrazovanju potrebno je uključivanje djece u riziku, koja zbog različitih razloga ne pohađaju vrtić. Jedan od ključnih razloga je nedostatak vrtića i velike regionalne razlike u pristupu obrazovanju na svim razinama. U predškolskom sustavu, izostala je potpora države i osnivača za izvođenje online odgoja i obrazovanja tijekom zatvaranja vrtića. U osnovnim školama pokazalo se da su postojale velike razlike u materijalnim uvjetima održavanja nastave na daljinu, a pokazalo se i da zbog nedostatka materijalnih uvjeta, osnovnih uvjeta za učenje od kuće, podrške i nedostatka informatičkih znanja, pohađanje nastave na daljinu je bilo otežano ili nemoguće određenim ranjivim skupinama u društvu – djeci pripadnicima nacionalnih manjina, djeci u riziku od siromaštva, djeci izbjeglicama. Podrška djeci koja su bila u određenoj poteškoći ovisila je o entuzijazmu i snalaženju nastavnica i nastavnika, ravnatelja i ravnateljica, stručnih službi u pojedinoj školi. Što se tiče visokog obrazovanja, pretpostavka je da je za vrijeme pandemije više studenata i studentica ispao iz sustava. Sve navedeno zahtjeva strateško i dugoročno planiranje rješavanja posljedica pandemije na pravo na obrazovanje. Ključno pitanje kojim bi se obrazovna politika trebala baviti je dobrobit i mentalno zdravlje učenika koji školom na daljinu puno gube u znanju, ali i socijalnom i emocionalnom smislu. Riješenje bi moglo ići u smjeru osiguranja školama imaju više autonomije, opreme škola za kvalitetan rad, poboljšanja materijalnog statusa nastavnika, ulaganje u kvalitetno usavršavanje nastavnika, profesionalizaciju ravnatelja, stavljanja kvalitetnog, jednakopravno dostupnog odgoja i obrazovanja visoko na agendu političkih prioriteta.
Kuća ljudskih prava Zagreb je Centar znanja u području zaštite i promocije ljudskih prava u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva. Izneseni stavovi su isključiva odgovornost Kuće ljudskih prava i ne odražavaju nužno stavove Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
