Vijeće za ljudska prava (Human Rights Council) je međuvladino tijelo unutar sustava UN-a uspostavljeno rezolucijom Opće skupštine UN-a iz 2006. radi promicanja i zaštite ljudskih prava diljem svijeta, rješavanja situacije kršenja ljudskih prava te davanje preporuka. Vijeće ima mandat raspravljati o svim tematskim i geografskim pitanjima ljudskih prava koja zahtijevaju pozornost međunarodne zajednice.
UN-ovo Vijeće za ljudska prava zasjeda u Ženevi, a zamišljeno je kao multilateralni forum zasnovan na principima univerzalnosti, nepristranosti, objektivnosti, neselektivnosti, konstruktivnog dijaloga i kooperacije, s jedinstvenim mandatom promicanja univerzalne zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda i adresiranja situacija kršenja ljudskih prava. Članstvo obuhvaća 47 država koje tajnim glasovanjem bira većina članica Opće skupštine UN-a, a mjesta se distribuiraju po regionalnom principu.[1]
Hrvatska kandidatura i članstvo
Hrvatska je 28. listopada 2016. godine prvi put izabrana u članstvo Vijeća za ljudska prava UN-a na trogodišnje razdoblje od 2017. do 2019. godine. Hrvatska je izabrana za članicu Vijeća za ljudska prava kako bi se aktivno uključila u globalno djelovanje na području ljudskih prava te doprinijela daljnjem osnaživanju i boljoj međusobnoj suradnji brojnih mehanizama Vijeća za ljudska prava te drugih tijela Ujedinjenih naroda, sa svrhom postizanja učinkovitog i pravovremenog odgovora na izazove današnjice u zaštiti i razvoju ljudskih prava.
Prema informacijama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, članstvo Hrvatske u Vijeću ujedno je bila i prilika Republici Hrvatskoj za širenje primjera svoje dobre prakse u domeni promicanja i zaštite ljudskih prava, a Hrvatska je kroz svoje vanjskopolitičko djelovanje odlučila nastaviti s promicanjem nacionalnih prioriteta kao što su zaštita prava djeteta, osoba s invaliditetom, manjina, borba protiv diskriminacije žena i nasilja nad njima, osvješćivanje pitanja progona kršćanskih zajednica i drugih vjerskih manjina u zemljama u kojima se ne poštuju vjerske slobode te nastavak aktivnog članstva u Plavoj skupini koja promiče pravo na pristup vodi.[2]
Hrvatska je u svojoj kandidaturi izrazila posvećenost jačanju UN-ovog sistema navodeći pritom zaštitu ženskih prava i prava djece, borbu protiv diskriminacije, zločina iz mržnje i govora mržnje te djelotvornu zaštitu žrtava sukoba i kriza prioritetnim područjima svog djelovanja u svojstvu punopravne članice Vijeća.[3] Kandidatura za članstvo objavljena je i dostupna samo na engleskom jeziku, kao i brošura Ministarstva vanjskih i europskih poslova kojom se iznose ciljevi i plan kandidature, dok bi njihova dostupnost na hrvatskom predstavljala prvi korak uključivanja šireg spektra dionika u planove i aktivnosti u Vijeću. Time se već vide naznake slabe vidljivosti Vijeća za ljudska prava UN-a u hrvatskoj javnosti kao i slabe uključenosti državnih tijela i civilnog društva u čitav proces članstva.
Hrvatska je Općoj skupštini UN-a podnijela kandidaturu u srpnju 2016. godine te su tom prilikom iznesena dobrovoljna obećanja i obveze koje je hrvatska Vlada preuzela u svrhu promicanja i zaštite ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini.[4] Lista dobrovoljnih obećanja i obveza sastoji se od 16 točaka (Voluntary pledges and commitments pursuant to General Assembly resolution 60/251) koje se odnose na različite prioritete zaštite i promicanja ljudskih prava i sloboda.
Tako se Republika Hrvatska obvezala nastaviti aktivno podržavati uravnotežen, vjerodostojan i učinkovit rad Vijeća i njegovih mehanizama kao što su Posebni postupci i Univerzalno periodicno izvještavanje (UPR) te reforma i rad ugovornih tijela; kao i sudjelovati u izradi poboljšanih standarda ljudskih prava temeljenih na vlastitom iskustvu, inicijativama i dobroj praksi u području ljudskih prava te pokretanju istinskog dijaloga sa svim državama članicama Vijeća radi postizanja napretka u zaštiti ljudskih prava. Svojim dobrovoljnim obećanjima i obvezama hrvatska Vlada obvezala se podržati integriranje ljudskih prava u sve aspekte UN-ovih aktivnosti, posebno u pogledu zaštite prava žena i najugroženijih skupina, uključujući djecu, migrante, izbjeglice i civile u oružanom sukobu te podržati integriranje ravnopravnosti spolova u sustav UN-a, uključujući ulogu rodnih savjetnika u UN-ove misije očuvanja mira i aktivnosti izgradnje mira.[5]
Po pitanju suradnje i razvoja civilnog društva, hrvatska Vlada obvezala se podržati vrijedne doprinose organizacija civilnog društva i nacionalnih institucija za ljudska prava radu svih tijela i agencija UN-a te nastaviti blisku suradnju s Uredom Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava radi podupiranja njegove učinkovitost i neovisnosti kao i ostati posvećena sprečavanju masovnih zločina i grubih kršenja ljudskih prava u nastojanju da se osigura zaštita ljudskih prava i u vrijeme sukoba i u vrijeme mira. Konačno, obvezala se ostati u potpunosti predanom zahtjevu da države članice izabrane u Vijeće zadrže najviše standarde u promicanju, zaštiti i daljnjem razvoju ljudskih prava.
Aktivnost i glasanje u Vijeću za ljudska prava UN-a
No, analiza hrvatskih aktivnosti unutar UN-ovog Vijeća za ljudska prava, konzultiranje izjava, inicijativa, glasačkih zapisa u vezi s rezolucijama i upućenih preporuka upućuje na određene obrasce hrvatskog vanjskopolitičkog djelovanja.[6] Iako data obećanja i obveze ostavljaju mnogo prostora za djelovanje, analizom učinjenog tijekom trogodišnjeg razdoblja, primjerice usvajanja strateških mjera za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj ili pristupanja međunarodnim dokumentima za zaštitu ljudskih prava, može se zaključiti kako je većina potencijala za napredak ostala neiskorištena.
Hrvatska je ponovno 2017. sponzorirala rezoluciju o prizivu savjesti u vojnoj službi, koju je sponzorirala i 2013., godinama prije punopravnog članstva u Vijeću.[7] Iako je kosponzorirala niz rezolucija, uključujući i one koje je predlagala Europska unija, to je bila jedina rezolucija tijekom članstva kojoj je Hrvatska bila glavni sponzor. Primjeri rezolucija koje je Hrvatska tijekom devet sjednica Vijeća za ljudska prava kosponzorirala odnose se na eliminaciju svih oblika diskriminacije žena i djevojčica, ljudska prava osoba koje žive s HIV-om i oboljelih od AIDS-a, zaštitu i promicanje ljudskih prava na internetu itd.[8]
U pogledu izjava, Hrvatska je primjerice u sklopu 34. zasjedanja Vijeća istupila u svoje ime te u ime Austrije i Slovenije na raspravi o pitanju smrtne kazne gdje je izrazila snažno protivljenje smrtnoj kazni. U skladu s izraženim nacionalnim prioritetima u okviru djelovanja unutar Vijeća, među preostalim tematskim izjavama bile su još i izjave u sklopu interaktivnog dijaloga s Posebnim izvjestiteljem UN-a o pravima osoba s invaliditetom, izjava dana prilikom cjelodnevnog godišnjeg sastanka na temu prava djece i izjava upućena u okviru interaktivnog dijaloga s Posebnim izvjestiteljem UN-a o slobodi vjeroispovijesti.[9]
Nadalje, Hrvatska je tijekom svog mandata na sjednicama Vijeća upućivala izjave i pitanja specijalnom izvjestitelju za promicanje istine, pravde, reparacije i jamstva neponavljanja, zatim u odnosu na rad Radne skupine o arbirtrarnom zadržavanju, specijalnom izvjestitelju za promicanje i zaštitu prava na mišljenje i izražavanje, tijekom predstavljanja izvješća Radne skupine za pitanja diskriminacije žena u pravu i u praksi, tijekom predstavljanja godišnjeg izvještaja Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i slično.[10]
Obrazac ponašanja ipak je najbolje vidljiv iz godišnjih izvještaja Vijeća za ljudska prava UN-a u kojima su po sjednicama navedeni tekstovi svih rezolucija koje su se našle na agendi Vijeća za navedeno razdoblje te se donosi pregled glasačkih zapisa o njima. Kao i kod većine malih država, uočava se konstanta pojava suočavanja s poteškoćama u učinkovitom nametanju svojih stavova i interesa u UN-u te podređivanja utjecaju velikih država.[11]
[1] Službena web stranica Vijeća za ljudska prava UN-a: https://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/Pages/Membership.aspx
[2] Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Vijeće za ljudska prava, dostupno na: http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/ljudska-prava/vijece-za-ljudska-prava/
[3] Croatia Candidate to the Human Rights Council, brošura kandidature dostupna na: http://www.mvep.hr/files/file/2016/160915-hrc-brosura.pdf
[4] Prema Rezoluciji Opće skupštine 60/251 od 15. ožujka 2006.godine, članstvo u Vijeću za ljudska prava UN-a otvoreno je svim državama članicama UN-a, a prilikom njihova izbora u Vijeće za ljudska prava uzet će se u obzir doprinos kandidata promicanju i zaštiti ljudskih prava kao i njihova dobrovoljna obećanja i obveze preuzete u tu svrhu. Rezolucija je dostupna na sljedećem linku: https://undocs.org/en/A/RES/60/251
[5] Croatia Candidate to the Human Rights Council, brošura kandidature dostupna na: http://www.mvep.hr/files/file/2016/160915-hrc-brosura.pdf
[6] Za više informacija o izjavama, glasačkim zapisima i preporukama vidi extranet Vijeća za ljudska prava UN-a: http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/Pages/HRCRegistration.aspx
[7] Povijest hrvatskog glasovanja u sklopu Vijeća za ljudska prava UN-a dostupna je ovdje: http://www.universal-rights.org/country-voting-history-portal/country/?country=Croatia
[8] Za više informacija o izjavama, glasačkim zapisima i preporukama vidi extranet Vijeća za ljudska prava UN-a: http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/Pages/HRCRegistration.aspx
[9] Kuća ljudskih prava Zagreb, Samizdat: Hrvatska u Vijeću za ljudska prava UN-a – mala država propuštenih potencijala, 29.12.2017., dostupno na: https://www.kucaljudskihprava.hr/2017/12/29/hrvatska-u-vijecu-za-ljudska-prava-un-mala-drzava-propustenih-potencijala/
[10] Za više informacija o izjavama, glasačkim zapisima i preporukama vidi extranet Vijeća za ljudska prava UN-a: http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/Pages/HRCRegistration.aspx
[11] Ibid.
