U susret saborskoj raspravi o konačnom prijedlogu Zakona o elektroničkim medijima, Kuća ljudskih prava Zagreb uputila je članovima Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, te svim klubovima zastupnika komentare i prijedloge amandmana na prijedlog Zakona o elektroničkim medijima, a koji se odnose na:
– izbor članova/ica Vijeća za elektroničke medije (članak 76.)
– definiranje kriterija za samoinicijativno postupanje i postupanje u slučaju prijave kršenja članka 14. koji se odnosi na govor mržnje u audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama
– regulaciju odgovornosti nakladnika za govor mržnje uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici (članak 94.).
Komentari i prijedlozi amandmana:
Izbor članova/ica Vijeća za elektroničke medije
Obzirom da konačan prijedlog ZEM-a nije predvidio izmjene postupka izbora članova i članica Vijeća za elektroničke medije na način da se osigura veća razina političke neovisnosti Vijeća za elektroničke medije, smatramo da je u cilju postizanja veće neovisnosti članova/ica Vijeća nužno da se u članku 76. u stavku 2 propiše da članove/ice Vijeća bira Hrvatski sabor, dvotrećinskom većinom. Dodatno, podržavamo zahtjev Hrvatskog novinarskog društva da ima pravo ponuditi dva člana Vijeća iz novinarskih redova, redova struke.
Stoga smatramo da članak 76. u stavku (2) treba glasiti:
(2) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje 5 kandidata za članove Vijeća, dok dva člana Vijeća predlaže Hrvatsko novinarsko društvo iz novinarskih redova, odnosno iz redova novinarske struke.
- Definiranje kriterija za postupanje u slučaju kršenja članka 14. za govor mržnje u audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama
Vezano uz članak 14., predlažemo da zakonodavac obveže Vijeće da definira kriterije za samoinicijativno postupanje i postupanje, odnosno sankcije u slučaju prijave kršenja članka 14. ZEM-a, a koji bi se, mutatis mutadnis, trebali temeljiti na UN-ovom šestorazinskom testu sadržanom u Akcijskom planu iz Rabata. Uz to, smatramo da je potrebno obvezati Vijeće da javno objavljuje detaljna obrazloženja odluke o postupanju po članku 14., sukladno kriterijima definiranima u pravilniku. Time se podiže transparentnost odlučivanja, a Vijeću se daje mogućnost izricanja sankcija primjerenih za svaki pojedini slučaj govora mržnje u elektroničkim medijima, obzirom na kontekst, formu, narav medija, namjeru, vjerojatnost i ostale parametre definirane u spomenutom šestorazinskom testu.
Stoga smatramo da članak 14. treba dodati novi stavak (3) koji treba glasiti:
(3) Postupanje Vijeća u slučaju kršenja ovog članka pobliže se uređuje Pravilnikom koji sadrži odredbe o kriterijima za samoinicijativno postupanje i postupanje u slučajevima prijave kršenja članka 14. ovog zakona i obvezi javnog objavljivanja obrazloženih odluka o postupanjima i ostale odredbe.
- Regulacija odgovornosti nakladnika za nezakonit sadržaj koji generiraju korisnici
Vezano uz članak 94., smatramo da je potrebno drugačije definirati odgovornost pružatelja elektroničke publikacije (nakladnika) za nezakonit sadržaj kojeg generiraju korisnici. Naime, trenutno je u članku 94. definirano da je pružatelj elektroničke publikacije odgovoran za sadržaj koji generiraju korisnici ako propusti registrirati korisnika i ako nije na jasan i lako uočljivi način upozorio korisnika na pravila komentiranja. Iako smatramo da su registracija korisnika i isticanje pravila komentiranja neki od mogućih načina prevencije govora mržnje u komentarima čitatelja, smatramo da zakonska obveza nakladnika mora obavezno biti i sprečavanje širenja očito nezakonitog sadržaja koji generiraju korisnici.
Naime, Princip 6. Deklaracije Odbora ministara Vijeća Europe o slobodi komunikacija na internetu navodi da u slučajevima kada je funkcija pružatelja usluga šira od samo posredničke i kada pružatelji ujedno i pohranjuju sadržaj koji proizlazi od drugih strana, države članice ih mogu smatrati su-odgovornima ako ne postupe ekspeditivno kako bi ih uklonili ili onemogućili pristup informacijama ili uslugama čim postanu svjesni njihove nezakonitosti. Temeljem toga predlažemo da se definira da su pružatelji elektroničkih publikacija su-odgovorni za sadržaj kojeg generiraju korisnici ako propuste bez odgađanja ukloniti ili na drugi način ograničiti širenje nezakonitog sadržaja koji potiče na nasilje i mržnju, čim postanu svjesni nezakonitosti tog sadržaja. Pri tome, odgovornost nakladnika za nezakonit sadržaj koji generiraju korisnici ne može biti izjednačena s odgovornošću za urednički sadržaj, a time niti sankcije, sukladno Preporuci Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama CM / Rec (2011) 7.
Stoga smatramo da članak 94. u stavku (3) treba glasiti:
(3) Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji, uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici ako propusti bez odgađanja ukloniti ili na drugi način ograničiti širenje nezakonitog sadržaja koji generiraju korisnici iz stavka 2 ovog članka, čim postane svjestan njegove nezakonitosti. Načela za određivanje odgovornosti nakladnika za širenje nezakonitog sadržaja kojeg generiraju korisnici Vijeće pobliže uređuje Pravilnikom.
Ovakva odredba omogućila bi tzv. notice-and-take-down pristup, gdje su nakladnici, suodgovorni za širenje očito nezakonitog sadržaja koji generiraju korisnici ukoliko po saznanju ne ograniče njegovo širenje, ali snose manju odgovornost nego za ostali sadržaj elektroničke publikacije koji podliježe uredničkoj odgovornosti. Time ih se ne obvezuje na prekomjernu moderaciju sadržaja koji generiraju korisnici, ali ih se obvezuje na reagiranje u slučajevima očito nezakonitog sadržaja kao i u slučaju da su obaviješteni o prisustvu takvog sadržaja u elektroničkim publikacijama.
Dodatno, smatramo da bi zakonodavac trebao propisati Vijeću obvezu donošenje pravilnika u kojem će se definirati načela kojima će se Vijeće voditi u određivanju odgovornosti nakladnika za govor mržnje kojeg generiraju korisnici, a koja obuhvaćaju: kontekst u kojem su komentari napisani, narav/prirodu i doseg nakladnika, odgovornosti autora komentara kao su-odgovornog, korake koje je nakladnik poduzeo radi otklanjanja ili ograničenja širenja komentara, posljedice postupka za nakladnika/oštećenika. Uz to, mišljenja smo da je pravilnikom također potrebno definirati da su nakladnici dužni prilikom uspostave sustava ograničavanja širenja sadržaja kojeg generiraju korisnici postupati transparentno u uspostavljanju i primjeni pravila korištenja, te da su dužni jasno objaviti i učiniti dostupnim pravila korištenja, kao i omogućiti sustav prijave govora mržnje, a pri postupanju se voditi načelima zakonitosti, proporcionalnosti, nužnosti i transparentnosti.
Ukoliko bi se pravilnikom na ovaj način definirala načela za postupanje, smatramo da bi zakonodavac tada trebao jasno definirati i sankcije za kršenje članka 94. stavka 3. Te sankcije bi trebale biti gradirane od izricanja opomene do novčanih kazni, što na adekvatan način zakonodavac treba propisati u članku 99. prijedloga ZEM-a.
