Na okruglom stolu „Izazovi nejednakosti: što nam govore brojke i praksa“ koji je održan 13.veljače 2017. u Gradskoj knjižnici Vukovar u suradnji Info centra za mlade Vukovar i projektnih partnera – Centra za mirovne studije, predstavljeni su rezultati IPA GOO projekta, kao i CMS-ova istraživanja „Geometar nejednakosti“, te rad lokalnih udruga na smanjenju nejednakosti.
Maja Pleić iz Centra za mirovne studije, prezentirala je ključne rezultate istraživanja Geometar nejednakosti koji pokazuju da je Hrvatska blizu prosjeka Europske unije što se tiče razine nejednakosti na nacionalnom nivou.
Ginijev koeficijent, najpoznatiji indikator nejednakosti je 30.9 u RH što neznatno odudara od prosjeka za Europsku uniju (31.0). Ipak, razina nejednakosti bila bi značajno viša tj, Ginijev koeficijent bio bi čak 49.0 bez podrške sustava socijalne zaštite (tzv. socijalnih transfera). Najugroženije skupine u Hrvatskoj su ljudi stariji od 65 godina, od kojih je 83.6% u riziku siromaštva prije socijalnih transfera i mirovine. Ipak, ovaj nacionalni prosjek u sebi krije ogromne i zabrinjavajuće regionalne nejednakosti. U Vukovarsko-srijemskoj županiji, umirovljenici žive s prosječnom mirovinom od 2018 HRK mjesečno, što je niže od prosječne mirovine u Hrvatskoj (2381 HRK) i nije dovoljno kako bi se pokrili svi osnovni troškovi života. Vukovarsko-srijemska županija je među županijama s najgorim indikatorima u zemlji – u ekonomiji, obrazovanju, kvaliteti i standardu života. Također, ovo nekadašnje industrijsko središte sada proizvodi samo 2.4% ukupnog BDP-a Republike Hrvatska, što ju sa 45,629 HRK po stanovniku smješta među najneproduktivnije županije. Posljedice deindustrijalizacije i smanjenja proizvodnih aktivnosti vide se i u stopi nezaposlenosti, koja s visokih 33.6% značajno premašuje nacionalnu stopu nezaposlenosti (19.3%). Također, stopa siromaštva, koja je 20.4% na nacionalnoj razini u Vukovarsko-srijemskoj županiji doseže zabrinjavajućih 31.9%. Maja Pleić naglasila je kako istraživanje ukazuje da je situacija u županiji veoma zabrinjavajuća i dugoročno neodrživa te zahtijeva velike promjene u javnim politikama, kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje ekonomske i društvene situacije i kako bi se smanjile nejednakosti između županija. (Više o rezultatima istraživanja možete pronaći na internet stranici http://nejednakost.cms.hr/)
Na okruglom stolu, o iskustvu vlastitog rada na smanjenju nejednakosti iz perspektive mladih govorile su Karolina Šoš Živanović i Biljana Gaća iz Info centra za mlade Vukovar.
Unatoč postojanju Savjeta mladih kao savjetodavnog tijela koje bi trebalo promicati prava, potrebe i interese mladih u Vukovaru, postoje nerazumijevanja oko djelokruga ovog tijela i poteškoće s motiviranjem mladih da mu se priključe. Ovakva situacija znatno otežava institucionalni utjecaj na smjer politika za mlade. Jedan od takvih pokušaja je i donošenje Gradskog programa za mlade na kojem se aktivno radi već 4 godine, međutim još nije usvojen. Karolina Šoš Živanović naglasila je kako je jako važno da program bude usvojen što prije i da postoji koherentna politika na koju se Savjet mladih, gradska uprava i udruge mogu osloniti. Biljana Gaća osvrnula se na obrazovne politike u Vukovaru navodeći kako postoje velike nejednakosti glede uvjeta školovanja djece ovisno o školi koju pohađaju. Infrastrukturni problemi i manjak sredstava razlog su tome što u nekim vukovarskim školama učenici uživaju standard najbolje opremljenih zagrebačkih škola, dok u drugim imaju poteškoća s osnovnom infrastrukturom i uvjetima za rad. Iako postoje neki pomaci, značajan broj djece zakinut je za radne uvjete koji bi omogućili kvalitetno obrazovanje. Također, problem s neadekvatnim tj. nedovoljnim vrtićkim kapacitetima ostavlja neku djecu bez mogućnosti kvalitetne socijalizacije i učenja vještina koje bi im olakšale snalaženje u školskom sustavu.
Na problem održivosti programa udruga upozorila je i Tamara Mikulić iz socijalne samoposluge „Duga“. Korisnici socijalne samoposluge, kojih na području Vukovara ima mnogo, naši su najugroženiji sugrađani. Iz „Duge“ upozoravaju kako je prag za ispunjavanje uvjeta za korištenje socijalne pomoći i pomoći socijalne samoposluge toliko nizak, da njihov rad u velikom broju slučajeva pomaže ljudima pri pukom preživljavanju.
Dakle, unatoč aktivnim socijalnim politikama usmjerenim na smanjenje broja ljudi u riziku od siromaštva, velik broj ljudi i nakon socijalnih transfera nije u mogućnosti zadovoljiti minimalne životne potrebe. U posebno teškoj situaciju su korisnici samoposluge, a takvih je mnogo, koji godinama nisu zaposleni te umirovljenici i samci. Trenutan izazov „Dugi“ je osigurati kontinuirani priljev namirnica za samoposlugu. Unatoč velikom uspjehu inicijative „Oslobodimo hranu od PDV-a“, za održivost samoposluge potrebno je raditi na dodatnim mehanizmima koji podržavaju i ohrabruju stalni priljev namirnica.
Ivana Sučić iz Sigurne kuće udruge B.a.B.e Vukovar predstavila je rezultate istraživanja „Žene na tržištu rada“ čime je dala obuhvatan pregled nejednakosti s kojima su žene suočene pri usklađivanju obiteljskog života i plaćenog rada.
Pri adresiranju rodnih nejednakosti ulogu igraju brojne politike: od obrazovnih, zdravstvenih, preko poreznih, obiteljskih, mirovinski itd. Aktivna strategija smanjenja rodnih nejednakosti stoga nužno treba biti planirana na osnovu istraživanja koja obuhvaćaju sve ove sfere. Izrazito negativnu poruku šalje, naglasila je Sučić, to što je veća razlika u plaćama između žena i muškaraca u javnom nego u privatnom sektoru. Od faktora nejednakosti koji posebno otežavaju život na području Vukovara, Sučić je izdvojila premali broj vrtićkih kapaciteta koji ženama otežava usklađivanje kućanskih i poslovnih obaveza i samo traženje posla. Zbog nemogućnosti produženog boravka u vrtiću, žene često moraju odbijati poslove koji podrazumijevaju rad u smjenama. Također, upozorila je kako državna tijela nisu uvijek spremna prepoznati doprinos koje organizacije civilnog društva imaju na smanjenje nejednakosti. Program besplatne pravne pomoći, koje su B.a.B.e godinama vodile u Vukovaru, ove je godine ostao bez financijske podrške Grada.
Unatoč ograničenom dometu i kapacitetima koje organizacije civilnog društva imaju, vidljivo je da sve više tradicionalnih „socijalnih usluga“ država prebacuje upravo na njih. Ovu politiku, međutim, ne prati povećanje resursa za te udruge. Pitanje koje se stoga nameće je kako izbjeći pomicanje odgovornosti s države na udruge, tj. omogućiti udrugama da i dalje budu korektiv rada države. U protivnom, pitanje je kako osigurati održivost programa udruga koji osiguravaju smanjenje nejednakosti, a koji nemaju ekvivalent u državnim mjerama.
Ova aktivnost provodi se uz financijsku podršku Europske unije i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, u okviru IPA projekta „Education for Citizens – Citizens for Social Development and Solidarity“ (IPA2012-01-35-010209).