Materijalno prekršajno pravo podijeljeno je između Prekršajnog zakona i različitih propisa kojima se inkriminira neko prekršajno postupanje (zakoni i odluke jedinica lokalne i područne/regionalne samouprave). U potonjim sadržan je samo zakonski opis prekršaja, kazna te iznimno zaštitne mjere, dok je ostalo materijalno prekršajno pravo sadržano u Prekršajnom zakonu. Materijalnopravne odredbe Prekršajnog zakona odnose se na sve prekršaje propisane zakonima i drugim propisima kojima se propisuju prekršaji.
Važno je naglasiti da Prekršajni zakon ne poznaje termin žrtve za razliku od Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i drugim zakonima kojima se inkriminira neko prekršajno postupanje, a koji su lex specialis u odnosu na Prekršajni zakon.
Iako Prekršajni zakon ne poznaje termin žrtve to ne znači da žrtve u prekršajnim postupcima nemaju osiguranu zaštitu. Naime, imajući na umu da se odredbe Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež supsidijarno primjenjuju i na prekršajne postupke u odnosu na odredbe koje nisu sadržane u Prekršajnom zakonu, valja zaključiti kako žrtve u prekršajnim postupcima ostvaruju sva prava koja imaju i u kaznenom postupku.
