Kuća ljudskih prava Zagreb održala je 1. prosinca 2021. okrugli stol u online formatu pod nazivom “Vladavina prava u Hrvatskoj – izazovi i preporuke u području pravosuđa i drugim institucionalnim područjima iz perspektive ljudskih prava”. Cilj okruglog stola bio je poticanje javne rasprave o izazovima vezanim uz vladavinu prava u Hrvatskoj, s posebnim fokusom na izazove za poštivanje vladavine prava u pravosuđu i drugim institucionalnim područjima vezanim uz “checks and balances” iz perspektive ljudskih prava. Svoju perspektivu u odnosu na vladavinu prava u Hrvatskoj iznijeli su relevantni stručnjaci i to: Goran Selanec, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, Lara Barbarić, pomoćnica zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica, Jože Štrus, policy officer, Opća uprava za pravosuđe i potrošače Europske komisije, te Juro Martinović, državni tajnik Ministarstva pravosuđa i uprave, dok je raspravu moderirala zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić.
Uvodno je Ivan Novosel, programski direktor Kuće ljudskih prava Zagreb pozdravio izvješća Europske komisije o vladavini prava koja predstavljaju novi mehanizam i namjeru Europske unije da sustavno prati vladavinu prava u državama članicama te u tom smislu djeluje ne samo reaktivno, već i preventivno.
Predstavnik Europske komisije Jože Štrus predstavio je zaključke Izvješća EU-a o vladavini prava vezane za područja pravosuđa i sustav provjere i ravnoteže među granama državne vlasti te naglasio kako su izvješća Europske komisije zamišljena kao redoviti mehanizam na godišnjoj razini kojim bi se prevenirali nedostaci u ovom području i državama pružila prilika za međusobno učenje. Ističe kako je u travnju i svibnju 2021. godine održano 25 online sastanaka s vladinim dužnosnicima, javnopravnim tijelima, nezavisnim institucijama te predstavnicima organizacija civilnog društva. Navodi kako se u Hrvatskoj napredak vidi u skraćenju trajanja sudskih postupka i smanjenju broja neriješenih predmeta, uključujući proširivanje novih alata za elektroničku komunikaciju u sudovima, dok prostora za napredak svakako ima u kaznenim predmetima te u dijelu koji se odnosi na objavljivanje sudskih prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka koje se i dalje objavljuju u vrlo ograničenom opsegu. Dodatno su istaknuti postojeći nedostaci vezani za učinkovitost i kvalitetu sudovanja, transparentnost sudskih postupaka i vrlo nisku razinu percepcije neovisnosti pravosuđa među građanima. Napomenuo je kako i dalje nije usvojena Nacionalna strategija za stvaranje poticajnoga okruženja za razvoj civilnoga društva 2021.-2027., kao i da se postupci javnog savjetovanja i sudjelovanja građana doživljavaju tek kao formalnost a ne kao postupak u kojem građani mogu zaista utjecati na materiju. Također, naglašena je i nužnost da se pučkoj pravobraniteljici poboljša pristup informacijama koje su joj potrebne.
Juro Martinović, državni tajnik Ministarstva pravosuđa i uprave, napomenuo je kako je u Hrvatskoj učinjeno niz pomaka po pitanju vladavine prava koji se u prvom redu odnose na neovisnost i učinkovitost pravosuđa, borbu protiv korupcije, uvođenje elektroničke komunikacije na sudovima, smanjenje broja neriješenih predmeta te reorganizaciju rada sudova. Ističe kako taj proces nije završio ulaskom države u Europsku uniju, a najavio je i kako bi nakon objave Komisijina izvješća za 2021. trebao uslijediti niz zakonodavnih akata usmjerenih na jačanje neovisnosti pravosuđa i borbe protiv korupcije.
Lara Barberić, pomoćnica zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava istaknula je nepristarno i neovisno pravosuđe kao ključni element vladavine prava. Iznijela je statistike iz kojih je vidljivo kako je Europski sud za ljudska prava protiv Republike Hrvatske do kraja 2020. godine odlučivao u 16 500 zahtjeva, dok je doneseno 437 presuda u 80% kojih je utvrđena povreda barem jednog konvencijskog prava, a najčešća povreda odnosi se na predmete povrede prava na pošteno suđenje (članak 6. Konvencije). U 2020. godini i dalje pristižu predmeti koji se odnose na povredu prava na suđenje u razumnom roku u predmetima naknade štete, radnim sporovima, ništetnosti ugovora i drugi. Dodatno je istaknula kako je učinkovito pravosuđe važno u kontekstu izvršenja presuda ESLJP-a. Problematične prakse, ističe, mogu se promijeniti ne samo zakonskim izmjenama, nego i promjenama sudske i upravne prakse, u čemu u Hrvatskoj ima i pozitivnih primjera. Konačno, da bi se presude ESLJP-a što učinkovitije izvršavale a njihovo provođenje doprinjelo vladavini prava u Republici Hrvatskoj, važna je ne samo suradnja nadležnih tijela i provedba naloženih mjera, već i podizanje svijesti o važnosti Konvencije i njenih načela i primjene, što Ured zastupnice redovito provodi kroz prevođenje svih odluka i dostavljanje istih nadležnim tijelima.
Sudac Ustavnoga suda Goran Selanec istaknuo je kako je generalno pesimističan oko trendova po pitanju vladavine prava u EU, a onda i u Hrvatskoj te je naglasio važnost članka 47. Povelje (pravo na djelotvorni pravni lijek i pravo na pošteno suđenje), ali i poraznu činjenicu da se iznimno rijetko (ako u dvije presude) sudovi pozivaju na članak 47. Povelje. Kao primjer problema navodi pravo na pristup sudu i učinkovitu sudsku zaštitu u upravnim postupcima budući da upravni sudovi i dalje, u pravilu, ne sude u punoj jurisdikciji, a što se posljedično odražava na razne upravne postupke kao što je azilanstka zaštita, rješavanje sukoba interesa i slični predmeti. Istaknuo je činjenicu da u Republici Hrvatskoj suci imaju na raspolaganju jamstva i mehanizme kojima mogu osigurati vlastitu nepristranost ako to žele. Međutim, drugo je pitanje interne dimenzije kako sudovi organiziranju svoje sudovanje iznutra, a na temelju ovlasti dane Ustavom i osnivačkim ugovorima EU-a. Selanec je istaknuo određen broj sudskih odluka koje su se odnosile na postupak imenovanja i napredovanja sudaca u kojima je dolazilo do povrede, a što je rezultiralo provođenjem disciplinskih postupaka unutar sudske vlasti. Dodatno, naglasio je veliki otpor sudova u Hrvatskoj prema javnosti i nadzoru od strane javnosti i građana. Sudstvo treba maknuti od svakodnevne politike, međutim, sudovi trebaju raditi javno i transparentno i stoga je nužno da sudbena vlast ostane otvorena građanskoj kritici kao jedinom obliku civilnog nadzora nad radom sudbene vlasti. Selanec je dodatno istaknuo nekoliko problema pravosudnog sustava, poput neusklađenosti sudske prakse i nedovoljne transparentnosti rada sudova vezanih uz nedovoljan broj objavljenih presuda (veliki broj prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka nije dostupno građanima). Naime, velika većina predmeta i to preko 90% pritužbi Ustavnom sudu, što iznosi oko 5000-6000 predmeta godišnje, dolazi kroz članak 29. Ustava odnosno članak 6. EKLJP (povreda prava na pošteno suđenje). To su predmeti u kojima stranke ili ne mogu dobiti uvid u sudsku praksu drugih sudova u RH ili same stranke nalaze primjere neusklađenosti unutar sudske prakse, što je odraz duboke neučinkovitosti unutar sudbene vlasti. S tim u vezi ističe kako zadaća Ustavnog suda nije usklađivanje rada sudova. Dodaje kako su sloboda izražavanja i medija važan mehanizam nadzora nad poštivanjem načela vladavine prava, a u tom kontekstu osobito zabrinjavaju sve češće tužbe protiv novinarki i novinara (tzv. SLAPP tužbe) upravo od strane pojedinih sudaca.
U svom izlaganju pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter govorila je o vladavini prava iz perspektive ombudsmanske institucije, ali i neovisne institucije za promicanje i zaštitu ljudskih prava. Naglasila je kako se preporuke koje Ured pučke pravobraniteljice daje u svojim godišnjim izvješćima Hrvatskome Saboru uvelike poklapaju sa zaključcima posljednjega Komisijina izvješća. Dodatno, pučka pravobraniteljica dala je pregled nekih od problema iz područja vladavine prava i sustava provjere i ravnoteže vidljivih iz pritužbi građana, kao i praćenja situacije poštivanja vladavine prava i ljudskih prava. Prije svega, to se odnosi na manjkavosti u sustavu besplatne pravne pomoći, nedostatnu transparentnost rada sudova, nedovoljnu informiranost građana o pravima i mehanizmima, uključujući prijavitelja nepravilnosti o pravima koja im stoje na raspolaganju i načinima njihove zaštite, kao i veliko nepovjerenje građana u pravosuđe. Istaknula je važnost neovisnog pravosuđa ali i neovisnih institucija, medija i organizacija civilnog društva. Za kraj, pučka pravobraniteljica je poručila kako institucija pučkog pravobranitelja ima važnu ulogu u jačanju vladavine prava budući da daje sveobuhvatni i objektivan prikaz stanja, promiče kulturu vladavine prava i zaštite ljudskih prava te ukazuje na potrebne promjene, uključujući konstruktivnu kritiku, ali i potiče suradnju među različitim uključenim dionicima.
