Presumpcija nevinosti jedno je od temeljnih načela suvremenog sustava ljudskih prava i ima ključnu ulogu u osiguravanju prava osoba koje se nalaze u kaznenom postupku. Riječ je o pravnom mehanizmu kojim se osigurava da je svaka osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja. Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016.g. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: Direktiva) nalaže da se nadležna državna tijela i organi vlasti trebaju suzdržavati od prikazivanja osumnjičenika ili okrivljenih osoba kao već krivih, kako u sudnici, tako i u javnosti. Članak 4. Direktive govori o javnim upućivanjima na krivnju i propisuje: “Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se, dok god se osumnjičeniku ili optuženiku ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, u izjavama za javnost tijela javne vlasti i sudskim odlukama, osim onih o krivnji, za tu osobu ne navodi da je kriva.”.[1]
Načelo presumpcije nevinosti sadržano je u poglavlju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Ustava Republike Hrvatske. Člankom 28. Ustava propisano je: “Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.” Ovo materijalno ustavno pravo odražava se u svim kasnijim zakonima i podzakonskim aktima, te u statutima udruga i drugih društvenih institucija kao dio ustavnog poretka definiranog u poglavlju s temeljnim odredbama Ustava. Članak 5. Ustava propisuje: “U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.”[2]
Pravila o izvještavanju i medijskom prezentiranju osumnjičenih i optuženih osoba fragmentirana su u odredbama više zakona koji uređuju sudske postupke te u pravilima koja se odnose na medije. Pritom ne postoje posebne odredbe koje se odnose na osumnjičene i optužene osobe, već općenita pravila koja se primjenjuju i na dotičnu kategoriju. Međutim, postoje pojedine specifične odredbe koje se izričito odnose na djecu s obzirom da se djeca prepoznaju kao skupina koja zahtjeva dodatnu zaštitu bez obzira na njihov status u predmetnom slučaju.
Zakon o medijima[3]uređuje medijska načela i obveze te u članku 16. stavku 1. propisuje da su mediji dužni poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjeno je objavljivanje informacija koje otkrivaju identitet djeteta, ako takve informacije ugrožavaju dobrobit djeteta. Zakon o medijima ne sadrži posebne odredbe koje se odnose na predstavljanje osumnjičenika i kršenje presumpcije nevinosti. Međutim, prema članku 55. svaka osoba imenovana u medijima povodom kaznene prijave,istražnog zahtjeva, pokretanja istražnog ili kaznenog postupka ima pravo u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave ili odbijanja istražnog zahtjeva, odnosno pravomoćnog rješenja o obustavi postupka ili pravomoćne oslobađajuće presude zahtijevati od nakladnika objavljivanje informacije o tome. Zakon o elektroničkim medijima u članku 12. stavku 1. propisuje da audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost nisu dopuštene. Članak 12. stavak 3. sadrži detaljniju odredbu u odnosu na djecu i propisuje da nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18 godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.
Iako ne utvrđuje odgovornost medija, najpoznatiji slučaj u Hrvatskoj pred Europskim sudom za ljudska prava u vezi s kršenjem presumpcije nevinosti putem izjava za medije bio je slučaj Peša u kojem je Sud utvrdio povredu presumpcije nevinosti prema članku 6. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Podnositelj zahtjeva bio je potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP), državne agencije nadležne za privatizaciju svih sredstava u državnom vlasništvu, koji je zajedno s još dva zaposlenika uhićen u lipnju 2007. godine zbog sumnje da su primili mito. Tijekom postupka protiv podnositelja zahtjeva, nekoliko najviših državnih službenika (šef policije, glavni državni odvjetnik, premijer i predsjednik Republike Hrvatske) dali su priopćenja medijima u kojima su izrazili svoje stajalište o njegovoj krivnji. Sud je utvrdio da je prekršena pretpostavka nevinosti s obzirom da u vrijeme davanja izjava kazneni postupak u skladu s nacionalnim pravom još nije bio pokrenut.[4] Izjave medija od strane visokih dužnosnika u ovoj fazi mogle su značajno utjecati na percepciju javnosti u pogledu nevinosti podnositelja zahtjeva. Međutim, članak 6.stavak 2. Konvencije ne sadrži pozitivnu obvezu države u odnosu na izjave privatnih osoba i medija o krivnji, što znači da izjave privatnih osoba koje nisu javni dužnosnici, kao ni medijski izvjestitelji ne nameću odgovornost državi u odnosu na povredu presumpcije nevinosti.[5]
Harmonizacija presumpcije nevinosti s pravom javnosti da bude obaviještena vrlo je osjetljiva problematika. Što se tiče gospodarskih kaznenih djela koja predstavljaju posebnu točku interesa javnosti Republike Hrvatske, Europski sud zaljudska prava priznao je potrebu poštivanja prava javnosti da bude informirana od samog početka procesa. Međutim, to ne može opravdati navode da je optuženik nedvojbeno počinio kazneno djelo, pogotovo kada je riječ o izjavama najviših državnih službenika kao u slučaju Peša. U odnosu na navode novinara koji redovito proglašavaju okrivljenike krivim u medijskim naslovima, prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava do sada nije utvrđena državna odgovornost za povredu presumpcije nevinosti.[6]
U Hrvatskoj, smjernice za novinare u vezi s izvještavanjem o osumnjičenicima ili optuženicima mogu se naći u Kodeksu časti Hrvatskog novinarskog društva koji donosi opće definicije prava i dužnosti hrvatskih novinara, kao i u Etičkom kodeksu za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije.
Kodeks časti hrvatskih novinara[7]Hrvatskog novinarskog društva dokument je koji donosi opće definicije prava i dužnosti hrvatskih novinara. U članku 17. ističe se da se “u prilozima o sudskim postupcima treba poštovati ustavno načelo pretpostavke nedužnosti optuženika te dostojanstvo, integritet i osjećaje svih stranaka u sporu. U kaznenim su postupcima novinari dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta zaštićenih svjedoka, pouzdanika, zviždača i oštećenika, koji ne smiju otkriti bez njihovog pristanka, osim u slučajevima od iznimnog javnog interesa.“ Kodeksom se također ističe kako se “posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledui dostojanstvu osoba o kojima izvještava.”[8]Poseban naglasak stavlja se na zaštitu identiteta djeteta ili maloljetnika koji su uključeni u slučajeve kaznenog djela bez obzira na to da li je dijete ili maloljetnik svjedok, žrtva, osumnjičenik ili okrivljenik u postupku, na način da se “identitet djeteta ili maloljetnika smije otkriti samo iznimno, kada je to u javnom interesu i ne ugrožava dobrobit djeteta ili maloljetnika te uz pristanak roditelja ili skrbnika djeteta ili maloljetnika, ili kada to radi dobrobiti djeteta traže državna tijela “.[9]
Etički kodeks za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije[10] također u članku 21. sadrži odredbu o obvezi poštivanja presumpcije nevinosti na sljedeći način: “U izvještavanju o kriminalu i sudskim postupcima novinari i urednici moraju poštovati ustavnu i zakonsku pretpostavku da je osoba nedužna sve dok se ne donese pravomoćna sudska presuda kojom je proglašena krivom. Izrazi poput «osumnjičenik», «okrivljenik», «optuženik» i «osuđenik» moraju se upotrebljavati ispravno i precizno, u skladu s kaznenim zakonodavstvom.” Podaci o kriminalističkoj obradi dobiveni od policije ili drugih državnih tijela ili institucija mogu se objaviti, ali se ne smiju navoditi imena ili drugi podaci koji bi mogli otkriti identitet osoba obuhvaćenih obradom, osim ako ih nije objavila policija ili druga državna tijela. Podaci koji bi mogli otkriti identitet osoba obuhvaćenih kriminalističkom obradom smiju se objaviti pod uvjetom da su u javnosti već poznati iz drugih pouzdanih i dopuštenih izvora. Kada su u pitanju podaci koji bi mogli otkriti identitet osoba koje su uključene u kaznenu istragu oni se mogu objaviti, ali ne mogu sadržavati imena ili druge podatke o identitetu osoba uključenih u proces ako ih prethodno nisu objavili policija ili drugo državno tijelo ili već nisu poznati iz drugih pouzdanih i dopuštenih izvora.[11]
Također se navodi da je dopušteno objavljivati podatke s javnog suđenja, ali “ne treba ih izdvajati i prikazivati tendenciozno prema bilo kojoj osobi”. Nije dopušteno komentirati nepravomoćne presude niti objavljivati podatke o suđenjima maloljetnicima ili drugim sudskim postupcima zatvorenim za javnost.[12]
Kako bi se istražilo kako su osumnjičene osobe prikazane u medijima u Hrvatskoj, Kuća ljudskih prava Zagreb provela je istraživanje “Važnost prikazivanja – kako su osumnjičene i optužene osobe prikazane u javnosti i u medijima”.
Za ovo istraživanje provedeno je nasumično uzorkovanje članaka u: 5 nacionalnih dnevnih novina s najvećim tiražom (Večernji list, Jutarnji list, 24 sata, Novi list, Slobodna Dalmacija), 3 tjednika (7dnevno, Globus, Nacional), 3 portala za vijesti koji nisu povezani s tiskom (Index.hr, Net.hr, T-portal) te u TV prilozima koji se emitiraju tijekom glavnih vijesti u udarnom terminu na javnom javnom kanalu (HRT1 Dnevnik) i na 2 privatna kanala (NovaTV i RTL) ) s primarnim fokusom na vijesti i najveću gledanost vijesti. U razdoblju uzorkovanja prikupljeno je ukupno 245 vijesti.[13]
Uzorci novina prikupljeni su u tiskanim primjercima i pohranjeni u fizičkoj bazi podataka, kao i fotografije članaka koji su pohranjeni u digitalnom obliku. Vijesti internetskih portala pregledavane su u večernjim satima i sve vijesti objavljene tog dana pohranjene su digitalno. TV prilozi snimani su sa službenih internetskih platformi televizijskih kuća te su digitalno pohranjeni.
Odabir vijesti temeljio se na: podudaranju ključnih riječi,[14] točnom upućivanju na stvarne osumnjičene ili optužene osobe, referiranju na kazneni postupak, vijestima koje sadrže više od 50 riječi u engleskom jezičnom ekvivalentu. Posebna pozornost posvećena je vizualnoj prezentaciji osumnjičenika i optuženika u vijestima (fotografije ili videozapisi uhićenja, osobito kada su primjenjivane mjere fizičkih ograničenja).
Sveukupni rezultati promatranja TV vijesti su: većina TV vijesti su primjeri dobrog izvještavanja, u skladu sa standardima. U vrlo malom broju slučajeva može se tvrditi da su povrijeđeni pojedini etički standardi – najčešće pri korištenju fotografija žrtve ili scena nasilja, pri korištenju senzacionalističkih riječi u izvještavanju o osumnjičenicima ili optuženicima, ili kada se koriste arhivski materijali ili igrane scene bez jasnog upozorenja da se radi o takvim materijalima. Zbog činjenice da se TV oslanja na video materijale, češće se prikazuju scene uhićenja. U vijestima od 2. srpnja u vijestima Nove TV prilog sadrži materijale objavljene na službenom Youtube kanalu Ministarstva unutarnjih poslova (MUP TV) koji pokazuju “provođenje složene kaznene istrage kodnog imena “NANA” u svezi s krijumčarenjem većih količina kokaina iz Južne Amerike u Republiku Hrvatsku.”[15] Televizijska kuća pritomnije navela kako se radi o arhivskoj građi niti koji je izvor. U ovom video materijalu uhićeno je više osoba i prikazane su scene uhićenja, iako se ova određena vijest odnosila na odvođenje jednog optuženika iz zatvora u Rijeci na Županijski sud u Zagrebu pod optužbom za pranje novca, što objavljeni video materijal nije jasno kontekstualizirao. Navodi se kako je optuženi doveden pred sud pod visokim sigurnosnim mjerama, iako te mjere nisu prikazane u izvještaju Nove TV. Dodatno, odvjetnik optuženog koji je bio intervjuiran u istoj priči izjavio je: “Mislim da se pomalo čak i pretjeruje s tim jer ne vidim razloga da se nekoga na taj način dovodi na sud, ali to je očito procjena nekoga tko valjda zato ima neke svoje razloge.” U izvještaju RTL-a o istom predmetu prikazane su visoke policijske sigurnosne mjere na ulicama i video iz sudnice, gdje je optuženi prisutan bez mjera vezivanja. Navodi se da optuženi “ne bi dolazio na daljnje suđenje zbog policijskog spektakla” te je izjavio: “Pod punom ratnom spremom, zato mi se ne dolazi”, a odgovor je bio: “Gledajte, netko smatra da zato postoje razlozi.”, no nije jasno pokazano tko je odgovorio optuženom. Mediji optuženog nazivaju “hrvatskim Escobarom”, što se ponavlja u nekoliko različitih medija, tiskanih i online, kada se govori o ovom slučaju. U RTL vijestima od 21. lipnja video materijal sadrži prave fotografije ozljeda žrtve (bez prikaza lica), kao i videozapise odigranih scena nasilja u obitelji, pri čemu se ne navodi da taj video materijal sadrži glumljene scene.
Također, postoji arhivski video materijal koji prikazuje uhićenje, no nije jasno je li taj materijal povezan s ovom pričom.
U vijestima Nove TV od 21. rujna priča sadrži igrane scene što je i jasno naznačeno, a pojmovi osumnjičenik i optuženik koriste se u skladu s kaznenim zakonom, ali u pisanom dijelu vijesti nalazi se izjava: „Trener zlostavljač doveden pred sud zbog bludničenja nad maloljetnicama“. Takva izjava ne sadrži podatke da je osoba osumnjičena, a ne već optužena tj. proglašena krivom za ovo djelo.
Slične situacije često se bilježe u tiskanim vijestima i internetskim portalima. Naslov članka često se piše na senzacionalistički način, ne primjenjujući ispravan izraz za optužene, osumnjičene ili okrivljene osobe, dok je u tekstu članka to obično točno i jasno navedeno. Naslovi vijesti sadrže riječi poput “ubojica”, “otmičar”, “krijumčar”, dok sam tekst sadrži izraze poput “osumnjičen za ubojstvo” ili “osumnjičen za krađu”. Primjeri ove vrste izvještavanja zabilježeni su u 3 od 5 pregledanih članaka s internetskih portala koji nisu vezani za tisak, u 3 od 5 slučajeva s portala povezanih s tiskanim novinama, te u 4 od 5 članaka iz tiskanih novina.
Dnevni tisak i internetski portali obično objavljuju inicijale osumnjičenika ili optuženika te njihovu dob. Postoje i slučajevi objavljivanja punog imena, kao i osobnog imena i inicijala prezimena. U slučaju vijesti s portala 24 sata od 5. rujna objavljeno je puno ime, dob, podrijetlo, status i mjesto stanovanja (“migrant iz Alžira s prebivalištem u hotelu Porin”), pa čak i zanimanje optuženika, iako to nije bilo relevantno.
U članku tiskanih dnevnih vijesti 24 sata od 13. lipnja objavljena je dob i podrijetlo osumnjičenika pod naslovom “Dva Poljaka pretukla taksista”, pri čemu podaci o podrijetlu i starosti tih osoba nisu bili relevantni. Također, u naslovu članka iz Jutarnjeg lista od 13. rujna stoji: “Migranti krali torbe po centru Zagreba, uhvatila ih okradena”, a članak također sadrži inicijale, dob, podrijetlo, status, mjesto boravka, pa čak i zanimanje optuženih osoba. Također se navodi sljedeće: “Dvojica se pretvaraju da su pijani, a treći krade torbe i sve što mu dolazi. Oni su migrantski trio iz Alžira koji je privremeno boravio u hotelu Porin u zagrebačkom gradskom naselju Sloboština, ali sada u zatvorskim ćelijama Remetinec zbog teških krađa počinjenih tijekom prošlog četvrtka”, unatoč tome što su osobe pod istragom i još nisu optužene. Također, njihovo podrijetlo, status i mjesto stanovanja nisu relevantni za priču.
Kada je riječ o vizualnom materijalu uhićenih osoba, vijest o uhićenju osumnjičenika za ubojstvo od 29. lipnja koja je prisutna u većini promatranih medija tog dana, portali i tiskane dnevne novine objavili su portret uhićenika sa lisicama vezanim na leđima teuz prisutstvo policije. Novi list, 24 sata, T-portal koriste riječ “ubojica” u naslovu ove vijesti, dok u tekstu ukazuju na to da je osoba uhićena i osumnjičena za ubojstvo. Tiskano izdanje 24 sata od 5. rujna ima još više senzacionalistički naslov: “Ubojica sa Zrća udarao nožem gdje god je stigao”. T-portal je objavio vizualni materijal za ovaj članak koji je sadržavao čak 10 fotografija portreta uhićenika sa lisicama vezanim na leđima uz prisustvo policije, kao i čak 13 fotografija istrage i mjesta zločina.
Portret osumnjičenika objavljen je na portalu Net.hr u vijestima od 5. rujna pod naslovom: „Ubojica splitskog dilera zaradio novu optužnicu: Besramnom krađom identiteta podigao kredit i zgrnuo novac“, s osvrtom na prijašnji dosje osumnjičenika prema kojem je kriv za drugi zločin unatoč tome što se u tekstu naglašava je da postupak još u tijeku. Izvor fotografije je Facebook, a autor članka je Danas.hr koji je portal koji pod tim imenom ne postoji na internetu i nije registriran u elektroničkim publikacijama i pružateljima medijskih usluga.
Portret osumnjičenika također je objavljen 2. rujna u 24 sata, online i tiskanoj verziji. U tiskanoj verziji fotografija se nalazi na naslovnoj stranici, a slijedi je naslov: “Psiho iz Travna”, dok podnaslovsadrži riječ “monstrum” i pojedinosti o kaznenom djelu, kao i detaljan opis koji se odnosi na prethodni kriminalni dosje osumnjičenika. Objavljene su fotografije zgrade u kojoj je počinjen zločin, a u internetskom izdanju postoji i video vijest koja također sadrži snimke zgrade i susjedstva gdje je počinjen zločin, kao i fotografije s mjesta zločina. Online izdanje slijedi hashtag “zaklana”. U članku se navodi kako je istraga još uvijek tijeku, a provodi je državno odvjetništvo.
Kada je riječ o vizualnom materijalu koji se odnosi na žrtve, Večernji list na svom je internetskom portalu vezano uz vijest „Krijumčar koji godinama bježi policiji izbo sitnog dilera zbog kćeri“ objavio portret lica žrtve, a potom tekst: “Zabranjena ljubav -A. Č (49) koji je bio umiješan u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike nije želio da njegova kći bude s dilerom, zbog čega je ubo nožem Denisa O. (33) (na slici dolje) koji je bio sitni diler”, što je primjer netretrianja osoba s dostojanstvom te iznošenja mišljenja kao činjenica prije pokretanja kaznene istrage.
Vizualni materijali o žrtvi također su objavljeni na portalu Index.hr 21. lipnja, gdje su ozljede žrtve prikazane na fotografiji sa zamagljenim licem. U tom članku objavljena je i fotografija osumnjičenika, koja prikazuje tu osobu kao opasnu (bez majice, ćelavu, snažnu). Također, naslov članka sadrži riječ “smeće”, a u tekstu članka se koristi riječ “manijak”.U tjednom tiskanom i online izdanju 7 dnevno od 29. lipnja, članak sadrži lažne vijesti i senzacionalne naslove poput “pet godina prikrivan porezni kriminal” ili “Soroševa blagajnica, Sanja Sarnavka, pod povećalom DORH-a!” kojima nedostaju ozbiljni izvori i činjenice, a navodi se da je članak napisan “prema neslužbenim izvorima”. Oni uključuju osobe iz javne i političke sfere predstavljajući njihova puna imena i pozicije, prikazujući ih odgovornima za utaju poreza i pranje novca iako ne postoje službene izjave niti se navode ikakvi pouzdani izvori dokaza takvih navoda.
Primjeri dobre prakse kada je riječ o prikazivanju osumnjičenika i optuženika u medijima i izvještavanju o kaznenim djelima mogu se naći u TV vijestima javnih i privatnih TV kuća. Primjerice, slučaj visokog profila koji uključuje javno eksponiranu osobu i međunarodnu tjeralicu pojavio se na RTL-u 13. lipnja povodom čega je intervjuiran ministar pravosuđa. Njegova izjava usmjerena je na postupak, pravni okvir i ulogu javne vlasti u ovom predmetu, a ne na osumnjičenika i njegovu krivnju ili nevinost. Isto tako, internetski portali i novine oprezniji su kada su u pitanju slučajevi od visokog interesa za javnosti i koji uključuju javno izložene osobe, tako da će vjerojatno koristiti izraze kao što su “osumnjičenik”, “okrivljenik”, “optuženik” i “osuđenik” ispravno i točno, u skladu s kaznenim zakonodavstvom. Također, oni koriste izjave za medije državnog odvjetništva te citiraju njihove dijelove ili ih prenose u cijelosti.
“Presumpcija nevinosti” nije spomenuta nigdje, niti u jednom od 20 ispitanih članaka iz svih medija.
[1] Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016.g. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A32016L0343
[2] Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)
[3] Zakon o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13)
[4] M. Pajčić, L. Valković: Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava na pravično suđenje (članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, No. 2/2012, str. 778-781, dostupno na: https://hrcak.srce.hr/110889
[5] Ibid., str. 778
[6] Ibid., str. 792
[7] Hrvatsko novinarsko društvo, Kodeks časti hrvatskih novinara, dostupno na: https://www.hnd.hr/dokumenti
[8] Ibid., članak 15.
[9] Ibid., članak 20.
[10] Hrvatska radiotelevizija, Etički kodeks za novinare i kreativno osoblje, dostupno na: https://www.hrt.hr/fileadmin/video/Eticki_kodeks_za_novinare_i_kreativno_osoblje_HRT_a.pdf
[11] Ibid., članak 22
[12] Ibid., članak 23
[13] Popis vijesti (članaka i video priloga dostupan je na: http://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/06/Izvjes%CC%8Ctaj_POI_mediji_hr.pdf , str. 15.
[14] Ključne riječi dostupne na: http://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/06/Izvjes%CC%8Ctaj_POI_mediji_hr.pdf , str. 14.
[15] Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=lmGCwzbc6DQ
