Usporedba i osvrt na poglavlje o medijima u zajedničkom podnesku organizacija civilnog društva i u izvještaju o vladavini prava Europske komisije

Neformalna koalicija od trinaest organizacija civilnog društva u Hrvatskoj pripremila je u 2024. godini doprinos u obliku Zajedničkog podneska ovogodišnjem Izvješću Europske komisije o vladavini prava, kao i prateće preporuke. Već na samom početku Zajedničkog podneska u poglavlju o medijima jasno je što najviše brine organizacije civilnog društva (OCD), pogotovo Hrvatsko novinarsko društvo.
OCD-i u prvim redovima poglavlja o medijima ističu svoju zabrinutost radnim nacrtom novog Zakona o medijima i izmjenama Kaznenog zakona iz ožujka 2024. godine. HND ističe kako je čl. 307.a Kaznenog zakona problematičan i vide ga kao direktni napad na novinarsku profesiju i javni interes. Navode da je razlog za njegovo uvođenje pokušaj „prikrivanja kaznenih postupaka protiv visokih državnih dužnosnika od javnosti“.

Vezano uz gore spomenuti novo najavljeni zakonski okvir, ističe se da su početkom 2024. dodatno revidirane izmjene Kaznenog zakona kako bi se novinari i objave od javnog interesa izričito isključili iz područja primjene. Ipak napominje se u Izvještaju da su predstavnici novinara nastavili kritizirati vladu zbog posljedica koje bi nove izmjene mogle imati po profesiju.

Na ovu temu se u Izvještaju o vladavini prava Europske komisije objašnjava motivacija Vlade RH koja je smatrala da su ove zakonske promjene potrebne kako bi se spriječilo „curenje podataka iz istraga tijekom prethodnih postupaka koji nisu otvoreni za javnost“, ali dalje navode da „postoji zabrinutost da bi predložene promjene mogle utjecati na istraživačko novinarstvo i općenito na slobodu medijskog izvještavanja o važnim pitanjima od javnog interesa, kao što su slučajevi korupcije“. Istovremeno, posljednji slučaj u kojem su bivši šef javnog poduzeća Hrvatske ceste, te HDZ-ov zastupnik u Saboru podnijeli ostavke netom prije nego što su uhićeni zbog korupcije otvara brojna pitanja o puno opasnijem curenju informacija iz istraga prema osobama koje su predmet istražnih radnji.

U svom Podnesku, za razliku od Europske komisije, civilni sektor ističe i to da se u brojnim situacijama, kada bi informacija trebala biti javna u okviru Zakona o pravu na pristup informacijama, državni i lokalni dužnosnici suzdržavaju od objave istih, odugovlače proces odbijanjem pristupa, žalbama na rješenja i slanjem nepotpunih odgovora. U nastavku ističu i neobjavljivanje sudskih odluka kao i neusklađenost sudova u praksi davanja podataka o sudskim odlukama. Na ovu temu se Izvještaj Europske komisije ne referira.

Što se tiče neovisnih vijeća, u Podnesku civilnog sektora ističe se kako novim Zakonom o elektroničkim medijima nije uvjetovano da novinari, kao predstavnici struke, trebaju biti u članstvu Vijeća za elektroničke medije. O ovoj problematici Izvještaj Komisije ne govori eksplicitno. Spominje se da dionici sumnjaju u političku neovisnost Vijeća za elektroničke medije jer se njegovi članovi imenuju na prijedlog Vlade RH običnom natpolovičnom većinom u Saboru. Ipak, piše da novinarska udruženja već dugo pozivaju na jačanje neovisnosti Agencije i Vijeća na način da članove Vijeća predlaže saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije dvotrećinskom većinom svih članova Odbora. Ističu i zabrinutost prema tendencijama da se legalizira cenzura kroz radni nacrt Zakona o medijima.

Kada je riječ o vlasništvu nad medijima, organizacije civilnog društva ističu da je prihvaćen Nacionalni plan razvoja kulture i medija koji konačno predviđa izradu online platforme s podacima o medijskom vlasništvu. Ipak, u Podnesku se naglašava da prije tog treba revidirati postojanje tajnih društava čije je stvaranje omogućeno Zakonom o trgovačkim društvima. Ovaj dio Izvještaj Europske komisije ne spominje, a ne spominje ni činjenicu da je Faktografovo istraživanje pokazalo da postoji 11 različitih evidencija o vlasništvu nad medijima. Izvještaj Komisije navodi u ovom dijelu da se Vlada obvezala uspostaviti informacijski sustav za objavljivanje informacija o vlasništvu nad svim vrstama medija u jedinstvenom registru.

Što se oglašavanja tiče, Podnesak civilnog sektora kritizira netransparentnost i tajnovitost odluka o oglašavanju. Spominju aferu iz prosinca 2023. koja je dovela do smjene ministra gospodarstva Davora Filipovića. Ističe se da se ovime pokazalo kako su mediji često „taoci državnih fondova“. Podnesak navodi da je u tijeku zagovaranje osnivanja nacionalnog fonda za novinarstvo koji bi javno i transparentno financirao medije po pravilima struke. Europski Izvještaj o vladavini prava podcrtava činjenicu da, iako je zakonom propisano da se sredstva dodjeljuju na temelju javnog poziva u kojem se moraju navesti relevantni kriteriji, nisu propisani ni ti kriteriji ni bilo kakve zaštitne mjere. Ipak, spominje i to, da su neke općine na prijedlog predstavnika novinara uvele dobru praksu za zaštitu objektivnosti i transparentnosti postupaka javne nabave, ali Vlada po istom pitanju nije poduzela nikakve mjere. Zaključuju da zadnjih godina nije ostvaren nikakav napredak u provedbi te preporuke.
Civilni je sektor još više zabrinut situacijom na lokalnoj razini. Naglašavaju da je većina lokalnih medija pretvorena u pomoćne PR alate, koji ne kritiziraju lokalnu vlast i ne pružaju neovisne informacije. Navode i istraživanje Ivanke Tome koje je pokazalo da su za najveći broj elektroničkih medija najvažniji izvor prihoda jedinice lokalne samouprave, s udjelom od 40 do više od 80 posto u proračunu medija. Ovdje Izvještaj Europske komisije samo kratko navodi da dionici često ukazuju na bliske veze između lokalnih vlasti i lokalnih medija, kao i na nedostatak neovisnog i kritičkog izvještavanja na lokalnoj razini zbog velike ovisnosti tih medija o sredstvima za državno oglašavanje.

Kad je riječ o HRT-u, europski Izvještaj o vladavini prava navodi da postoje sumnje u političku neovisnost jer aktualni okvir daje saborskoj većini velik utjecaj na javnu radioteleviziju. Navode i to da je interna revizija HRT-a iz 2023. pokazala velike nepravilnosti u njegovu poslovanju s vanjskim pružateljem usluga, što je dovelo u pitanje sposobnost i odgovornost uprave.
Što se tiče suradnje novinara s policijom, civilni sektor ističe problem nedostatka javno dostupne evidencije incidenata u vezi s osobama koje obavljaju novinarsku djelatnost. Jedina javno dostupna evidencija je ona koju vodi HND u okviru projekta Sigurni novinari na portalu safejournalists.net. I Podnesak civilnog društva i Izvještaja o vladavini prava ističu kako su nadležna tijela i predstavnici novinara sklopili Sporazum o suradnji kako bi se sigurnost novinara poboljšala. Europski izvještaj dodaje i da predstavnici novinara smatraju da policijska tijela općenito primjereno reagiraju u slučajevima napada na novinare ili prijetnji novinarima.

Kada je riječ o SLAPP-u, Podnesak civilnog društva podsjeća da je Ministarstvo kulture i medija osnovalo radnu skupinu koja se bavi problemom SLAPP-a. No ističu da u Hrvatskoj i dalje ne postoji službena definicija SLAPP-a, a ni sudovi ne razdvajaju niti klasificiraju takve tužbe. Podnesak OCD-a i Izvještaj Komisije spominju nepostojanje bilo kakvih ograničenja potencijalnih građanskopravnih odšteta za klevetu, što također pridonosi rizicima s kojima se suočavaju novinari. Spomenuvši sve ovo, europski izvještaj zaključuje da je u ovom području postignut samo ograničen napredak u provedbi preporuke iz Izvješća o vladavini prava za 2023. Dio koji europski Izvještaj nije spomenuo jesu podaci o napadima na novinare u 2023. koje je Podnesak detaljno opisao.

Izvještaj o vladavini prava Europske komisije uglavnom je spomenuo ključne probleme koje je civilno društvo istaknulo, međutim Podnesak civilnog društva je u mnogočemu detaljniji i kritičniji, a preporuke su mnogo konkretnije. U Podnesku civilnog društva naglasak je stavljen na zabrinutost novinarske profesije oko mogućnosti cenzure i većih pritisaka, kao i sve veće ovisnosti lokalnih medija i novinara o lokalnim ili regionalnim vlastima. Europska komisija se u ovom izvještaju nije toliko fokusirala na te dvije teme, dok je nešto više pažnje posvećeno objašnjavanju zakonskih promjena.

U svjetlu objave Izvještaja, u ponedjeljak, 30. rujna, u zgradi Hrvatskog novinarskog društva, održan je skup SLAPP i medijske slobode – izvještaj o vladavini prava u kojem su se sudionici osvrnuli, između ostalog, i na teme iz poglavlja o medijima iz Izvještaja o vladavini prava.
Predstavnici Centra Miko Tripalo predstavili su rezultate istraživanja o strateškim tužbama protiv javne participacije (SLAPP) i istaknuli kao jedan od problema hrvatskog pravosuđa u ovom području činjenicu da hrvatski pravni sustav nema definiciju SLAPP-a. Isto tako, sudska praksa u ovom području je još uvijek neujednačena – presude se razlikuju u odnosu na to pozivaju li se sudovi na presude Europskog suda za ljudska prava. Postupci u prosjeku traju 1326 dana (44 mjeseca). Također, na kraju izlaganja izneseni su prijedlozi i preporuke, između ostalih i da se nakon svih završenih predmeta presude moraju odmah objaviti na sudskim web stranicama, a sažetak presude treba biti medijski dostupan. Same presude bi trebale biti sustavno praćene od strane civilnog društva.

Na okruglom stolu, iz Ministarstva pravosuđa i uprave istaknuli su želju da se pitanje anti-SLAPP direktive riješi kvalitetno u suradnji s Ministarstvom kulture i medija. Iz Ministarstva kulture i medija najavljeno je i donošenje novog Zakona o medijima do svibnja 2026. godine, a do tada će ministarstvo napraviti i brošuru namijenjenu sucima za brzo prepoznavanje SLAPP-ova.

Kao jedan od ključnih problema ponovo je detektirana nedosljedna praksa hrvatskih sudova, kao i regionalna neravnoteža koja postoji u ovom području jer u nekim regijama sudovi pokazuju veće razumijevanje za SLAPP tužbe. Također, svjedočimo mnogim situacijama u kojima i viši i niži sudovi citiraju odluke Europskog suda za ljudska prava, ali ih u odluci krivo primijene. Iz ureda pravobraniteljice ukazano je na sveprisutne verbalne i fizičke napade te da je sve više SLAPP tužbi usmjerenih na ekološke udruge i „zviždače“ iako je u 2022. izglasan i drugi zakon o istima. Organizacije civilnog društva istaknule su da se zalažu za de-kriminalizaciju uvrede i za što kvalitetnije transponiranje Anti-SLAPP Direktive u hrvatsko zakonodavstvo na način koji bi učinkovito zaštitio mete SLAPP-a i istovremeno služio odvraćanju SLAPP tužitelja od zlouporabe pravosudnog sustava s ciljem ušutkivanja kritičkih glasova. Sudionici su se složili da je ključno rano prepoznavanje SLAPP-a (čim je jasno da je u pitanju tužitelj s pozicije moći), a sa strane Pravosudne akademije najavljen je i novi niz radionica organizirati u 2025. godini. Za kraj skupa zaključeno je da građani moraju imati pravo na pravodobnu i točnu informaciju jer su mediji javno dobro, a zastrašivanje i nametanje cenzure za cilj imaju samo jedno – odvraćanje od onog primarnog zadatka novinarske struke.

 

 

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.