Dana 15. svibnja 2023. godine, Europski sud za ljudska prava („Sud“) donio je dugo očekivanu presudu Sanchez protiv Francuske kojom je efektivno proširio mogućnosti sankcioniranja govora koji potiče na nasilje i mržnju te drugog protupravnog govora na internetu. Kao takva, presuda postavlja važne nove granice slobodi govora na internetu zajamčenoj člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija“).
Koga države mogu držati odgovornim za govor mržnje i drugi protupravni govor na internetu?
Sud je već u ranijoj ključnoj presudi iz 2015. godine, Delfi AS protiv Estonije, utvrdio da države mogu za protupravni govor na internetu, poput govora mržnje te poticanja na nasilje, sankcionirati ne samo osobe koje direktno proizvedu takav govor, već i druge aktere na internetu. Tako je u Delfi AS protiv Estonije Sud obrazložio da odgovornost može postojati i na trgovačkim društvima koji su vlasnici velikih internetskih portala za vijesti. Države ih mogu držati odgovornim za komentare trećih osoba ispod njihovih članaka. Drugim riječima, ta društva su obvezna nadzirati komentare trećih osoba i ukloniti one koji predstavljaju protupravan govor te ako to propuste učiniti mogu biti sankcionirana u skladu sa stupnjem njihove odgovornosti koja je ipak niža od odgovornosti koju snosi sam autor protupravnog komentara.
Presuda Sanchez protive Francuske ide korak dalje. Odgovornost za komentare trećih osoba je ovaj put proširena u političku sferu. Sud je reinterpretirajući svoje zaključke iz Delfi AS protiv Estonije zaključio da nije protivno članku 10. Konvencije držati odgovornim za protupravne komentare trećih političare koji koriste društvene mreže za političke svrhe, pogotovo izborne naravi, te ih kao takve otvore javnosti omogućujući svakome da stavi svoje reakcije i komentare. Političari načelno imaju dužnost nadzirati komentare koji treće osobe ostavljaju na njihovim društvenim mrežama koje koriste za političke svrhe te ih ukloniti u slučaju da predstavljaju protupravni govor.
Što je bio predmet spora u predmetu Sanchez?
Podnositelj zahtjeva, gospodin Sanchez, bio je lokalni vijećnik iz političke stranke Nacionalna Fronta koji se natjecao za zastupničko mjesto na Francuskim parlamentarnim izborima. Tijekom izborne kampanje zalijepio je na „zid“ svog Facebook profila objavu o svom protukandidatu. Druge dvije osobe komentirale su tu objavu, ostavljajući komentare koji su poticali na mržnju protiv muslimana temeljem njihove vjerske pripadnosti.
Sanchez je zajedno s autorima komentara osuđen za poticanje na nasilje i mržnju i naređeno mu je da plati novčanu kaznu u iznosu od 3000 Eura.
Nacionalni sudovi su odgovornost Sancheza temeljili na tezi da je on „vlasnik“ internetske stranice za javnu razmjenu mišljenja – svog Facebook profila – putem koje je došlo do poticanja na mržnju i nasilje. Kao „vlasnik“ stranice, on je bio dužan pobrisati komentare koje sadrže protuzakoniti govor mržnje, što je propustio učiniti.
Sanchez, smatrajući da je takvom presudom povrijeđeno njegovo pravo na slobodu govora zajamčeno člankom 10. Konvencije, tužio je Francusku pred Sudom.
Kako je Sud obrazložio odluku da se političare koji koriste društvene mreže za političke svrhe, pogotovo za svrhe izborne naravi, može držati odgovornim za komentare trećih osoba na njihovim profilima?
Sud se složio sa Sanchezom da navedena kaznena osuda zadire u njegovo pravo na slobodu govora zajamčeno člankom 10. Konvencije. Međutim, Sud je smatrao da takvo zadiranje ima legitimni cilj, zaštitu prava i ugleda drugih te sprječavanje kaznenih dijela, te je nužno u demokratskom društvu.
Glavni dio presude se odnosi upravo na pitanje može li se sankcioniranje Sancheza smatrati nužnim u demokratskom društvu za zaštitu prava drugih i sprječavanje kaznenih djela.
Sud je prilikom odgovaranja na to pitanje naglasio važnost političkog govora kao temelja demokratskog društva. Međutim, također je naglasio da zaštita političkog govora ne može biti apsolutna te on može biti ograničen kako bi se zaštitile druge demokratske vrijednosti poput tolerancije i poštivanja dostojanstva svih ljudskih bića. Takvo ograničenje mora voditi računa o tome da političke stranke imaju pravo braniti svoja stajališta u javnosti, čak i kada su ista uvredljiva, šokantna ili uznemirujuća za dio populacije. Internet kao medij putem kojeg dolazi do političkog govora ne smije biti izuzet od takve regulacije.
Interpretirajući svoja ranija stajališta iz Delfi AS protiv Estonije presude, Sud je smatrao da se može smatrati nužnim u demokratskom društvu, te da nije protivno članku 10. Konvencije, držati političare koji koriste društvene mreže za političke svrhe, a pogotovo one izborne naravi, odgovornim za protupravne komentare trećih osoba na tim profilima koji su otvoreni javnosti, omogućujući svakome da stavi svoje reakcije i komentar. Pri tome, nacionalna tijela su dužna uzeti u obzir kontekst u kojem su komentari napisani, mjere koje je društvo poduzelo da spriječi ili makne protupravni govor u komentarima, odgovornost samih autora komentara te posljedice koje eventualni sudski postupak može imati za trgovačko društvo.
U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su nacionalni Francuski sudovi uzeli sve te kriterije u obzir prilikom sankcioniranja Sancheza za protupravni govor trećih osoba. Komentari napisani od strane trećih su bili nedvojbeno protupravni govor mržnje. Sanchez je bio lokalni političar koji je otvorio svoj Facebook profil te ga koristio za političke svrhe, svoju kampanju za Francuski parlament. Kao političar imao je veću dužnost paziti na to kakav govor plasira u javnu sferu. Nadalje, nacionalni sud je odgovornost Sancheza utvrdio u skladu s njegovim stupnjem odgovornosti koji je bio niži od odgovornosti samih autora komentara. Nacionalni sud mu je izrekao jako blagu kaznu od 3000 Eura, koja je daleko od maksimalne novčane kazne od 45.000 Eura ili potencijalne kazne zatvora od jedne godine koju je moguće nametnuti za govor mržnje. Također, Sanchez je imao resurse i mogućnosti nadzirati komentare na svom profilu, sporna objava koja je sadržavala protupravne komentare je imala samo 14 komentara. Međutim, Sanchez nije poduzeo ništa da bi otklonio takve komentare, čak i nakon što je doznao za njih.
Koje su granice takve nove odgovornosti političara za protupravni govor?
Presuda je već uzburkala dio javnosti koji je smatra izrazito opasnom za slobodu govora. Određeni branitelji medijskih sloboda smatraju da presuda otvara mogućnost da se Internet profile političara i aktivista namjerno zatrpava s nizom protupravnih komentara kako bi se izazvala njihova kaznena odgovornost. Buduće presude Suda u ovom području detaljnije će elaborirati granice odgovornosti političara koji koriste svoje društvene mreže za političko nadmetanje.
Što je bilo relevantno u ovom slučaju je da je Sanchez imao mogućnosti nadzirati mali broj komentara trećih osoba koji su bili ostavljani na njegovom profilu ali je propustio to učiniti. Također, kazna koju mu je izrekao sud je bila minimalna.
Sukladno tome, odgovornost za komentare trećih će vjerojatno biti teže nametnuti na prominentne političare koji imaju veliki broj komentara na društvenim mrežama te kao takvi nemaju resurse kontrolirati sve komentare. Uz to, nacionalni sudovi se moraju ograničiti da kazne koje izriču nisu prevelike te odgovaraju odgovornosti samih političara koji ne proizvode govor mržnje izravno već samo propuštaju ukloniti isti.
Zaključak
Govor mržnje može imati velike i dalekosežne posljedice. Društvo u kojem postaje uobičajeno izgovoriti riječi kojima se potiče, širi ili opravdava mržnja, osobito prema manjinskim skupinama i njihovim pripadnicima društvo je u kojemu i nasilje postaje normalno. U takvom društvu nisu ugrožena samo prava manjina, nego svih građana. Izjave političara zauzimaju velik dio medijskog, a time i javnog prostora. Njihovi stavovi se oblikuju u političke odluke i javne politike koje svakodnevno utječu na živote ljudi. Iz tog se razloga oni posebno moraju suzdržavati od bilo kakvog govora mržnje te dodatno, imaju odgovornost aktivno sudjelovati u suzbijanju govora mržnje i govora koji poziva na diskriminaciju, a što je potvrdila i ova presuda.
Literatura:
- ESLJP, Sanchez v. France, br. zahtjeva 45581/15 , presuda od 15. svibnja 2023., presuda je dostupna na engleskom jeziku na: https://hudoc.echr.coe.int/#{%22fulltext%22:[%22\%22CASE%20OF%20SANCHEZ%20v.%20FRANCE\%22%22],%22documentcollectionid2%22:[%22GRANDCHAMBER%22,%22CHAMBER%22],%22itemid%22:[%22001-224928%22]}
- ESLJP, Delfi v. Estonia, br. zahtjeva 64569/09, presuda od 16. lipnja 2015., presuda je dostupna na engleskom jeziku na: https://hudoc.echr.coe.int/#{%22fulltext%22:[%22delfi%20as%22],%22documentcollectionid2%22:[%22GRANDCHAMBER%22,%22CHAMBER%22],%22itemid%22:[%22001-126635%22]}
- Media defence, Sanchez v France, dostupno na: https://www.mediadefence.org/news/sanchez-v-france-raises-serious-concerns-over-online-speech/
