Ova publikacija analizira problematiku suradnje civilnog društva i država u vezi s članstvom u Vijeću UN-a za ljudska prava. Prvi dio sastoji se od metodologije istraživanja i nalaza o iskustvima u suradnji civilnog društva i vlade u tri države: Armeniji, Hrvatskoj i Gruziji. Analiziraju se faze prije članstva, tijekom članstva i nakon članstva u Vijeću te se iznosi ocjena kvalitete te suradnje. Drugi dio publikacije predstavlja paket alata za poticanje značajne suradnje između države i civilnog društva, a gradi se na iskustvima različitih aktera te je prvenstveno usmjeren prema organizacijama civilnog društva. Omogućuje im da procijene svoj politički kontekst te pruža uvid u razne alate koje mogu koristiti u izgradnji svoje strategije, čineći suradnju što značajnijom i učinkovitijom.
