Panel 1: Univerzalni periodični pregled UN-a – provedba preporuka za Hrvatsku u svijetlu među-izvještavanja

Tema prvog panela je bila dosadašnja preporuka UPR-preporuka i prirema za izradu međuizvješća. Na panelu su sudjelovali: Tena Šimonović Einwater, pučka pravobraniteljica, Marko Paškvan, voditelj Službe za ljudska prava u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Klaudija Kregar Orešković, zamjenica ravnatelja  Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, Klara Horvat, voditeljica programa Demokracija i ljudska prava u Kući ljudksih prava Zagreb. Panel je moderirao Ivan Novose, programski direktor Kuće ljudskih prava Zagreb.

Mnogobrojni dionici imaju različite uloge u procesu praćenja provedbe UPR preporuka za Hrvatsku, a odaziv od preko 70 sudionika/ca na raspravu o provedbi UPR preporuka među kojima su predstavnici državnih institucija, nezavisnih institucija za zaštitu ljudskih prava, diplomatskih predstavništva i organizacija civilnog društva pokazuje razumijevanje svih relevantnih aktera za važnost konstruktivnog dijaloga o ljudskim pravima, kako općenito tako i u cilju provedbe UPR preporuka.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova najavilo je izradu međuizvješća o provedbi UPR preporuka što predstavlja nastavak dobre prakse u pravovremenom izvještavanju po UPR mehanizmu. U tom cilju održan je međuresorni sastanak s ostalim ministarstvima na kojem je dogovorena raspodjela poslova po pitanju provedbe UPR preporuka po resorima, nakon čega je većina resornih tijela dostavila mišljenja i podatke temeljem kojih će Ministarstvo vanjskih i europskih poslova kompilirati međuizvješće. Istaknuta je važnost uključivanja civilnog društva u ovaj proces te se pozivaju organizacije civilnog društva na suradnju kako bi faza izrade međuizvješća bila uspješno završena. Uključivanje civilnog društva predstavlja bitnu priliku za raspravu kao i jačanje analitičkih kapaciteta za podnošenje međuizvješća kako bi u predstojećem UPR ciklusu zaključci i izvještavanje bili još kvalitetniji i bolji. 

Proces donošenja strateških dokumenata i akcijskih planova za zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije predstavlja dobru priliku za adresiranje mnogih tema obuhvaćenih UPR preporukama te može ojačati i sam mehanizam izvještavanja. U novom akcijskom planu Ured Vlade RH za ljudska prava i prava nacionalnih manjina preuzeo je obvezu izrade tzv. common core dokumenta za periodično izvještavanje po mehanizmima UN-a za međunarodne ugovore iz područja ljudskih prava koji obvezuju Hrvatsku čime će se napraviti dodatni korak za jačanje analitičkog i kritičkog izvještavanja. Jačanje kapaciteta stručnjaka u različitim resorima vezanih uz znanje o ljudskih pravima važno je u smislu preuzimanja odgovornosti svih relevatninh državnih tijela za provedbu preporuka međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava.

Pučka pravobraniteljica naglasila ja važnost intenziviranja javne rasprave o provedbi različitih preporuka koje se tiču ljudskih prava u kontekstu međunarodnih obveza koje je Hrvatska preuzela kao članica međunarodnih organizacija. Preporuke u okviru UPR mehanizma od posebnog su značaja za države iz razloga što su im upućene od strane drugih država članica UN-a, što otvara potencijal i za produbljivanje bilateralne suradnje.

U posljednjih nekoliko godina došlo je do određenog povećanja vidljivosti teme UPR preporuka, njihove važnosti i praćenja provedbe, no još uvijek postoji mnogo prosotra za napredak i razvoj sustavnih, konkretnih i koordiniranih aktivnosti. Iako je implementacija UPR preporuka odgovornost države, organizacije civilnog društva, nacionalne institucije za ljudska prava i drugi zainteresirani dionici mogu iskoristiti mogućnost i ostvariti značajniju ulogu u nadgledanju, promicanju i poticanju provedbe konkretnih preporuka. Organizacije civilnog društva otvorene su za suradnju i partnerstvo u praćenju implementacije UPR preporuka kao i suradnju s insittucijama u kreiranju mjera za implementaciju preporuka te za daljnje razvijanje partnerstva s veleposlanstvima stranih država u Hrvatskoj kako bi ih se potaklo da one u okviru bilateralnih odnosa s RH prate i potiču implemetaciju UPR preprouka koje su njihove države uputile Hrvatskoj.

Interes za temu UPR preporuka ukazuje i na potrebu češćeg održavanja sličnih rasprava o stadiju implementacije međunarodnih preporuka koje se Hrvatska obvezala poštivati, a koje proizlaze iz drugih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava.

Panel 2: Provedba preporuka međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava u području suzbijanja govora mržnje

Tema druge panel rasprave bile su preporuke međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava u području suzbijanja govora mržnje, i zaštite i promocije slobode izražavanja, te stanje i izazovi u tome području u Hrvatskoj. Na panelu su sudjelovali: zamjenica pučke pravobraniteljice Dijana Kesonja, Klaudija Kregar Orešković, zamjenica ravnatelja  Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, prof.dr.sc. Maja Munivrana s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, Nikola Vukobratović kao predstavnik Srpskog narodnog vijeća te Martina Refi Homolak iz Kuće ljudskih prava Zagreb. Panel je moderirala Tina Đaković, koordinatorica Kuće ljudskih prava Zagreb.

Tema govora mržnje itekako je aktualna i privlači dosta pažnje i u stručnoj i u javnosti općenito, a s obzirom na važnost, nedovoljno je raspravljana u javnosti iz perspektive ljudskih prava, odnosno slobode govora i zaštite od diskriminacije i javnih politika veznih uz to područje. Kuća ljudskih prava Zagreb sudjeluje u praćenju govora mržnje te je izradila okvir za analizu i praćenje preporuka u okviru UN-a i Vijeća Europe, s naglaskom na preporuke Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI). 

Martina Refi Homolak predstavila je rezultate analize kroz pregled ključnih područja u kojima postoji prostor za napredak. Prije svega to su zakonski okvir i praćenje slučajeva govora mržnje, a upravo je ECRI u svojem Izvješću svratio pozornost na pravnu nesigurnost koja proizlazi iz različitih režima sankcioniranja koji se primjenjuju na incidente govora mržnje kao na prekršaje. Osim zakonskog okvira, praćenja i važnost međusektorske suradnje u ovom području, ECRI se u svojim preporukama dotakao i odgovornosti nositelja javnih vlasti i preporučuje vlastima osudu govora mržnje i promicanje protugovora političara i visokih dužnosnika. Vezano uz prevenciju, naglasak je na jačanju kapaciteta sustava i kontinuiranom obrazovanju djece i mladih kroz snažnije sustavno i kvalitetno obrazovanje za ljudska prava.

Zamjenica pučke pravobraniteljice istaknula je kako je govor mržnje uvjetovan aktualnim zbivanjima pa su tako kao primjer uzeti strani radnici i nacionalne manjine koji sve češće postaju meta govora mržnje u Hrvatskoj. Također, upozorila je na neprihvatljiv govor u javnom prostoru i na internetu, te  upozorila na mogući porast govora mržnje u predstojećem predizbornom razdoblju.

Predstavnica ULJPPNM-a navela je kakoće revidirani Protokol o postupanju u slučajevima zločina iz mržnjeomogućiti bolje praćenje pojavnosti govora mržnje. Navodi kako su glavni motivi i dalje nacionalno podrijetlo, boja kože i spolna orijentacija, a ističe da je za praćenje podataka  potrebno dodatnouvrstiti i neke druge aspekte, primjerice obilježja počinitelja. Istaknula je važnost sustavnog praćenja i razumijevanja pojave govora mržnje za donošenje mjera i javnih politika.

Profesorica Munivrana osvrnula se na pravnu regulativu govora mržnje te ukazala na problematiku procesuiranja govora mržnje u praksi. Premda članak 325. Kaznenog zakona pokriva širok krug diskriminatornih osnova, no generalna klauzula se nekada preširoko tumači i u praksi se obuhvaćaju osobine koje ne bi trebale kao sto su status branitelja, pripadnost političkoj  stranci i sl. I dalje postoji problem preklapanja kaznenog djela i prekršaja zbog čega dolazi do čestih situacija kada se slično činjenično stanje slučaja jednom regulira kao kazneno djelo, a jednom kao prekršaj. Također, u sudskoj praksi ne postoji niti jedan primjer procesuiranog govora mržnje temeljem spola, odnosno neprepoznaje se mizogeni motiv u takvim slučajevima. Još jedan od problema detektiran u praksi ESLJP je problem sudova prilikom balansiranja govora mržnje i slobode izražavanja. Zaključno, važno je imati na umu da govor mržnje ovisi o kontekstu, a ne samo o definiciji te da je na sudu da procijeni od slučaja do slučaja radi li se o govoru mržnje. 

Nikola Vukobratović iz Srpskog narodnog vijeća, istaknuo je da je vezano uz motiv govora mržnje i dalje najzastupljeniji motiv nacionalno podrijetlo te da je srpska manjina jedna od najčešće pogođenih skupina. Unatoč tome ističe kako represija nije uvijek najbolji alat niti jedino rješenje, a primjećuje i kako je često naglasak u represiji na skupine s manjom društvenom moći, primjerice, na mlade. Istaknuo je i kako su nejasni kriteriji po kojima tijela kaznenog progona procesuiraju određene slučajeve. 

Nakon mapiranja izazova, upitali smo sudionike da predlože potencijalna rješenja i koje bi bile njihove preporuke za nadolazeće razdoblje. Iz ULJPPNM napominju kako je akcijski plan suzbijanja diskriminacije u fazi izrade te da je potrebno snažno i preventivno djelovanje na nacionalnoj razini i posebice s mladima. Neke od predviđenih aktivnosti su i kampanje koje bi uključivale mlade na društvenim mrežama, treninzi za nastavnike i sl. Svakako je bitno osnažiti organizacije civilnog društva na regionalnoj i lokalnoj razini, dati financijsku podršku istraživanjima, uključiti u statistiku i obilježja počinitelja te evaluirati edukacije. Dakle, posebna pozornost će se posvetiti podizanju kapaciteta državnih službenika i kroz treninge za trenere za nastavnike koji predaju teme iz područja ljudskih prava.

Zamjenica Pučke pravobraniteljice ističe da građani ne znaju kome se obratiti radi čega smatra da je potrebna edukacija, podizanje razine svijesti, medijska kampanja i sl. Navodi kako je Ured već dao preporuke Ministarstvu unutarnjih poslova da se ujednačeno postupa kod pozdrava ZDS. Nadalje, potrebno je izmijeniti čl 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i podrobnije regulirati što je točno zabranjeno. Ističe kako treba konzultirati preporuke koje je izdao Equinet, koje iako se načelno odnose na političke kampanje, primjenjive su i na politički govor općenito te se u njima također preporuča voditi računa da javna obraćanja ne obuhvaćaju poruke koje su diskriminatorne, koje doprinose stigmatizaciji pojedinca ili skupine osoba ili predstavljaju ili bi mogle predstavljati govor mržnje. Upozorava i na nedavno donesenu odluku u predmetu Sanchez v. France u kojoj je ESLJP proširio odgovornost kada je riječ o političarima koji koriste društvene mreže u političke i izborne svrhe te utvrdio njihovu odgovornost zbog govora mržnje objavljenog od strane trećih osoba. Osim toga, Akt o digitalnim uslugama koji je stupio na snagu regulira ponašanje na društvenim mrežama i platformama, no ostaje pitanje kako će izgledati njegova implementacija u praksi.

Profesorica Munivrana ističe da je kazneno pravo ultima ratio te smatra da bi se kroz obrazlaganje i objavljivanje sudskih odluka ujednačila praksa i poboljšala njihova kvaliteta. Pozornost je skrenula na odmjeravanje sankcija i podsjetila na postojanje lepeze posebnih obveza. Zaključno, uz slobodu izražavanja idu i određene dužnosti i ograničenja što je osobito važno kod političara.

Nikola iz SNV je naglasio da represivne mjere treba usmjeriti prema počiniteljima na utjecajnim položajima. Naveo je kako su određeni mediji generatori govora mržnje te je potrebno jačati mehanizam samoregulacije, a osobitu pozornost usmjeriti na govor mržnje u sferi politike. Preporuka je svakako uzeti u obzir i shadow reporting od strane civilnog drustva i uključiti slučajeve koji se direktno prijavljuju organizacijama u službenu statistiku Ureda za ljudska prava. 

Zamjenica Pučke pravobraniteljice zaključila je da je potrebno sustavno provoditi medijske kampanje, kontinuirano praćenje, edukacije, prijavljivati slučajeve govora mržnje jer još uvijek puno slučajeva ostaje nezabilježeno te ujednačeno postupati prilikom procesuiranja i sankcioniranja govora mržnje.

Zaključno, drugi panel je potvrdio da je dosta toga učinjeno po pitanju suzbijanja govora mržnje, ali itekako ima prostora za napredak. Važno je imati na umu da se ne radi o jednodimenzionalnom problemu, već je potreban jedan holistički pristup na više razina. Dakle,  kod donošenja politika nužno je konzultirati preporuke pučke pravobraniteljice, preporuke međunarodnih mehanizama, rezultate istraživanja i uključiti organizacije civilnog društva, a posebice one koje okupljaju skupine koje su najčešća meta govora mržnje u Hrvatskoj. 

Konferencija je organizirana u sklopu projekta Novi početak – sektorske inovacije za proaktivno, progresivno i utjecajno civilno društvo za zaštitu i promociju ljudskih prava, podržan sa 199.909 € kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Kuće ljudskih prava Zagreb i ne odražava nužno stavove država donatorica i Upravitelja Fonda.

Konferencija je organizirana u sklopu projekta  „Jačanje sustava zaštite i osnaživanje zajednica za prepoznavanje i suzbijanje govora mržnje u Hrvatskoj“ podržan s 90,000.00€ financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova. Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Kuće ljudskih prava i ne odražava nužno stavove država donatorica i Upravitelja Fonda.