Pojam govora mržnje često se može susresti u javnom govoru, posebno u posljednjih nekoliko godina kada smo u Hrvatskoj zaista mogli svjedočiti pojavljivanju govora mržnje u javnom prostoru u razmjerno većoj mjeri nego ranijih godina.

Smisao je korištenja pojma ‘govor mržnje’, ma kojim riječima bio pobliže određen, označiti onaj tip govora u javnom prostoru koji šteti ljudskim pravima različitih skupina ljudi te doprinosi njihovoj isključenosti i diskriminaciji. Iako postoji više različitih međunarodno priznatih definicija govora mržnje, zajednička su im tri ključna elementa definicije. To su sljedeći:

  • Govor mržnje je javni govor, izrečen u javnom prostoru ili proširen u javni prostor putem medija, internetskih platformi ili društvenih mreža.
  • Govor mržnje je govor koji za cilj ima napasti, ocrniti, obezvrijediti, dehumanizirati, demonizirati, obespraviti, zastrašiti ili nahuškati na neku osobu ili skupinu ljudi, a najčešće se radi o pripadnicama i pripadnicima manjinskih skupina koje žive u nekom društvu ili drugim skupinama koje su zbog svojeg položaja izvrgnute diskriminaciji ili marginalizaciji.
  • Osoba ili skupina ljudi koja je izložena govoru mržnje mora biti prepoznatljiva po nekoj tzv. zaštićenoj karakteristici zbog koje je izvrgnuta govoru mržnje. Popis ovih zaštićenih karakteristika u kontekstu hrvatskog zakonodavstva nudi članak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12), a taj popis uključuje sljedeće karakteristike: rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija.

O govoru mržnje ponekad se može čuti da on nije problematičan, već da predstavlja samo još jedan oblik slobode izražavanja. Međutim, ovo obrazloženje nije utemeljeno – naime, govor mržnje predstavlja jedan od rijetkih oblika govora koji nije zaštićen načelom slobode izražavanja i ne treba biti toleriran u javnom prostoru. Štoviše, govor mržnje u javnom prostoru treba aktivno suzbijati kažnjavanjem onih koji ga šire, ali i edukacijom usmjerenom na proizvođače medijskog sadržaja i medijskih publika, kao i suradnjom između regulatornih tijela, organizacija civilnog društva te samih medijskih nakladnika i moderatora sadržaja.

Za potrebe opće javnosti i svih onih koji bi htjeli u kratkom i preglednom obliku saznati što je to govor mržnje i kako taj pojam treba razumjeti, partneri u projektu Against Hate proizveli su kratku kontrolnu listu za prepoznavanje govora mržnje, koja nudi i osnovne preporuke kako na njega u kojoj situaciji reagirati.