Zločin iz mržnje – u brojkama

Ured za demokratske institucije i ljudska prava pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (u daljnjem tekstu: OESS/ODIHR) proveo je istraživanje o nasilju počinjenom iz mržnje za 2017.g. U istraživanju je sudjelovalo 39 zemalja, uključujući i Hrvatsku. Od navedenog broja zemalja, 34 zemlje proslijedile su svoje službene podatke o zabilježenim slučajevima zločina iz mržnje. Navedeni podaci upotpunjeni su podacima koja su u svom istraživanju prikupile organizacije civilnog društva, njih sveukupno 124, među kojima je sudjelovala i Kuća ljudskih prava Zagreb (u daljnjem tekstu: KLJP). Naime, KLJP  kao jedna od partnerskih organizacija Centru za mirovne studije, zajedno je sa Inicijativom mladih za ljudska prava, Srpskim narodnim vijećem, GONG-om i Documentom – centrom za suočavanje s prošlošću, sudjelovala u prikupljanja podataka za ODIHR-ov izvještaj o nasilju počinjenom iz mržnje koji je objavljen na Međunarodni dan tolerancije dana 16. studenog 2017.g.

 

Podaci za Hrvatsku sadrže uglavnom slučajeve prijetnji, oštećenja tuđe stvari i slučajeve fizičkog nasilja prema osobama, koji nisu sastavni dio službenih statistika zločina iz mržnje za 2017. godinu koje objavljuje Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH (u daljnjem tekstu: Ured Vlade RH).

 

Prema službenim podacima Ureda Vlade RH evidentirano je sveukupno 25 slučajeva zločina iz mržnje od strane Ministarstva unutarnjih poslova, a koja uključuju i kaznena djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. Od navedenih 25 slučajeva njih 16 je procesuirano dok je u 12 predmeta donesena pravomoćna osuđujuća odluka. Prema motivima počinjenih zločina, najveći broj se odnosi na zločine motivirane mržnjom zbog rase i ksenofobije i to u 10 slučajeva, 7 slučajeva se odnosi na zločine iz mržnje motivirane spolnom orijentacijom i rodnim identitetom, 4 mržnjom prema Romima dok dok se 2 slučaja odnose na zločine motivirane mržnjom prema muslimanima.

 

S druge strane, prema podacima koje su prikupile organizacije civilnog društva i međunarodne organizacije, zabilježeno je sveukupno 26 slučajeva zločina iz mržnje. Od 26 zabilježenih slučajeva, njih 20 se odnosi na zločine iz mržnje zbog rase i ksenofobije, od kojeg broja se 15 takvih djela odnose na uništenje imovine, 4 na napad na život i tijelo pojedinaca te se 1 slučaj odnosi na kazneno djelo prijetnje. Zabilježena su 4 slučaja fizičkog napada na pojedince  motiviranih mržnjom zbog seksulane orijentacije i rodnog identiteta osoba. Preostala dva slučaja odnose se na zločine iz mržnje prema Romima u kojem je verbalno i fizički napadnuta grupa Roma, dok se drugi slučaj odnosi na zločin iz mržnje učinjen prema katolicima na način da je došlo do uništenje i oštećenja jedne Crkve. U potonjem slučaju, hrvatske vlasti su naknadno otklonile motiv mržnje kao razlog uništenja i oštećenja Crkve.

 

Nastavno na gore navedene statističke podatke MUP-a pa i ostalih aktera koji su sudjelovali u prikupljanju podataka, razvidno je kako svjedočimo malim brojkama evidentiranih zločina iz mržnje premda je stvarnost drugačija, a što potvrđuje i posljednja preporuka Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti za Hrvatsku (u daljnjem tekstu: ECRI) od svibnja 2018.g. U svojim preporukama ECRI ukazuje na zabrintost zbog sve prisutnijeg rasističkog, netolerantnog govora mržnje u javnom diskursu prvenstveno usmjerenog prema Srbima, LGBTQ populaciji i Romima, kao i zabilježenih fizičkih napada na pripadnike navedenih skupina i njihovu imovinu.

 

Imajući na umu da je zločin iz mržnje posebno osjetljiva kategorija kaznenog djela budući da se njime napada osobni identitet osobe, vrlo često se ne prijavljuje i samim time ne prepoznaje u pravosudnom sustavu, što nam pokazuju gore navedeni statistički podaci. Kada takvi zločini i budu prijavljeni, svjedoci smo da često isti nisu kvalificirani kao zločin iz mržnje već se tretiraju kao temeljna kaznena djela. Nepoduzimanjem kaznenog progona protiv počinitelja kaznenih djela zločina iz mržnje kao i njihovom nepravilnom pravnom kvalifikacijom dovodi do toga da izostaje preventivni učinak, odnosno odvraćanje od počinjenja takvih kaznenih djela što posljedično dovodi do gubitka povjerenja žrtava u pravni poredak. Stoga, nužno je da se prekine krug neprijavljivanja zločina, njegovog neprocesuiranja i istraživanja na način da se podigne razina društvene svijesti o zločinu iz mržnje, dostupnoj podršci kao i utjecaju koji takav zločin ostavlja na društvo u cjelini.