Temeljni nacionalni akt kojim se uređuju prava zatvorenika, izvršavanje kazne u kaznionicama i zatvorima kao i nadzor nad izvršavanjem kazne je Zakon o izvršavanju kazne zatvora (NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, u daljnjem tekstu: ZIKZ). Uz ZIKZ, na snazi je i niz pravilnika kojima se detaljno uređuju poslovi osiguranja, tretmana, rada i izobrazbe zatvorenika, njihovog smještaja, premještaja, prehrane, zdravstvene zaštite, te ostalih pogodnosti zatvorenika.
Nadzor nad izvršavanjem kazni
Budući da nacionalni propisi, kojima se uređuju prava zatvorenika i način izvršavanja kazne, slijede međunarodno priznate standarde i EU praksu (prije svega Europska zatvorska pravila te Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima iz 1955 godine), uspostavljen je nacionalni i međunarodni mehanizam nadzora nad izvršavanjem kazni zatvora.
Tako na razini Republike Hrvatske postoji sudski i izvansudski nadzor izvršenja kazne zatvora. Sudski nadzor se sastoji u neposrednoj kontroli suca izvršenja, kao relativno novoj figuri u našem pravosudnom sustavu, da štiti prava zatvorenika, nadzire zakonitost u postupku izvršenja kazne te osigurava ravnopravnost i jednakost zatvorenika pred zakonom (čl. 42.st.1. ZIKZ-a). Sudac izvršenja je obvezan zaprimati prijave zatvorenika, te je inter alia obvezan posjećivati zatvore i kaznionice kako bi dobio uvid u uvjete izvršavanja kazne zatvora.
S druge strane, izvansudski nadzor se vrši u obliku upravnog i inspekcijskog nadzora kojeg vrši Uprava za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa. Međutim, navedeni nadzor, kojeg vrši uprava za zatvorski sustav se razlikuje od izvansudskog nadzora kojeg vrše nezavisna tijela na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Na nacionalnoj razini izvansudski nadzor vrši Nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja Ureda pučke pravobraniteljice, koja vrši redovite i nenajavljene obilaske institucija u kojima se nalaze ili bi se mogle nalaziti osobe lišene slobode, kao što su zatvori, psihijatrijske ustanove, policijske postaje i druge ustanove.
Na međunarodnoj razini takav nadzor vrše specijalizirana tijela osnovana u okviru Vijeća Europe kao što je Odbor za prevenciju mučenja i drugih nečovječnih postupanja (CPT) koji periodično obilazi zatvore, kaznionice i pritvore te podnosi izvješća o stanju, uvjetima i radu takvih ustanova za svaku državu. Također, važnu ulogu ima i Europski sud za ljudska prava koji je kroz svoju judikaturu uspostavio standarde koje se odnose na izvršavanje kazne zatvora, a koji svojim presudama utječe na nacionalna zakonodavstva i sudsku praksu.
Gore navedena nezavisna tijela, u okviru svojih ovlasti, u svojim izvješćima, preporukama i primjedbama upozoravaju na stanje zatvorskog sustava i na eventualna kršenja prava zatvorenika.
Izvješće CPT-a za Hrvatsku za 2017.g.
CPT je u listopadu 2018.godine objavio periodično izvješće za Hrvatsku o poštivanju ljudskih prava osoba lišenih slobode prilikom posjete zatvorima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, zagrebačkoj Zatvorskoj bolnici te Odgojnom zavodu za maloljetnike u Turopolju u razdoblju od 14. ožujka do 22. ožujka 2017. godine.
Manjak životnog prostora/prenapučenost
U izvještaju se ističe manjak smještajnih kapaciteta u zatvorima iako su prepoznati napori hrvatskih vlasti da smanje prenapučenost, a što je vidljivo iz propisivanja ograničenog trajanja istražnog zatvora i uspostavljanja sustava probacije. Međutim, i dalje se ističe stalna potreba za osiguravanjem za svakog zatvorenika minimalno 4 m2 prostora.
Posebnu zabrinutost CPT-a izazvao je manjak životnog prostora i pristup dvorištu za pacijente u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu. Naime, nisu poštivane zakonske odredbe o osiguranju minimalno 6 m2 životnog prostora po pacijentu, stepenište nije osigurano što predstavlja potencijalni rizik za osobe koje imaju tendenciju samoozljeđivanju. Također, primjećeno je da vanjski prostor nije osiguran što može dovesti do toga da djeca mogu biti lišeni vanjskih aktivnosti danima, čak i tjednima. Zbog svega navedenog, preporuča se vlastima da razmisle o relokaciji bolnice na drugo prikladno područje.
U Klinici za psihijatriju KBC, CPT navodi kako je također zamijećen ograničeni životni prostor budući da neke sobe sadrže više od 4 kreveta što je protivno nacionalnim zakonskim odredbama, nedostaju integrirani sanitarni čvorovi u sobama pacijenata, nedostaje adekvatan vanjski prostor radi provođenja aktivnosti te su pacijenti izloženi duhanskom dimu u zajedničkim prostorijama.
Iako životni uvjeti u Odjelu psihogerijatrije u Klinici za psihijatriju Vrapče nisu zadovoljavajući, CPT pozdravlja mjere koje su poduzete za nadogradnju i uređenje odjela.
Postupanje prema zatvorenicima (Nesrazmjerna upotreba sile/mjera tjelesnog ograničenja slobode kretanja)
Na temelju zatečenog stanja, CPT je ustvrdio da se policija prema većini zatvorenika odnosila korektno prilikom uhićenja i pritvora, međutim zabilježeni su slučajevi nasilja policije prema zatvorenicima u vidu šamara i udaraca prilikom provođenja “informativnih razgovora” u policiji.
Iako je staknuto profesionalno i korektno odnošenje pravosudne policije prema zatvorenicima, zabilježeno je nekoliko slučajeva fizičkog zlostavljanja te nerazmjerne uporabe mjera tjelesnog ograničenja slobode na način da su zatvorenici bili smješteni u tzv. gumene sobe u kojima bi ruke i noge bili zavezane sredstvima za vezivanje. Ističe se kako se i dalje tzv. gumene sobe koriste kao mjera kažnjavanja u neodređenom trajanju uz istovremeni izostanak medicinskog nadzora. Preporuke u tom smjeru dane su u vidu donošenja pravilnika za korištenje tzv. gumene sobe koji treba sadržavati uvjete pod kojima se isti može primijeniti kao i zakonsku zaštitu od zlouporabe, uključujući i donošenje pravilnika o uporabi suzavca kao sredstva prisile.
S tim u svezi, CPT daje detaljna uputstva vezano za primjenu i trajanje mjera tjelesnog ograničenja slobode kako bi se ona svela na najmanju moguću mjeru s najkraćim trajanjem. Zaključuje se kako je najvažnije da mjerodavne uprave psihijatrijskih institucija uvedu proaktivnu strategiju koja će omogućiti sigurno okruženje (uključujući i otvoreni prostor) kao i odgovarajuću trajnu obuku za osoblje u svezi primjene mjera ograničenja slobode kretanja kao i prakticiranje alternativnih tehnika ovladavanja zahtjevnim pacijentima. S time u vezi, od uprave psihijatrijske bolnice Vrapče zatražen je odgovor zašto je povećana primjena takvih mjera na psihogerijatrijsko odjelu
U izvještaju se izrazita zabrinutost delegacije CPT-a odnosi na nasilje među samim zatvorenicima, koje ponekad rezultira ozbiljnim fizičkim povredama.
U odnosu na Odgojni zavod za maloljetnike u Turopolju, primjedbe se prvenstveno odnose na praksu disciplinarnog kažnjavanja maloljetnika izolacijom i to do sedam dana, što je protivno trenutnim naporima, na međunarodnoj razini, za ukidanjem izolacije za maloljetnike. S time u svezi, CPT daje preporuku za uspostavljanjem i osiguravanjem informiranja maloljetnika na njima razumljiv način o mogućnostima zaštite svojih prava kako bi im nadležna tijela bila pripravna osigurati učinkovit žalbeni postupak.
U pogledu tri posjećene psihijatrijske ustanove, CPT konstatira kako nije zabilježen niti jedan slučaj zlostavljanja pacijenata. Štoviše, pacijenti izražavaju pozitivna iskustva ophođenja liječnika prema njima.
U dijelu izvještaja o Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, CPT navodi kako pacijenti uglavnom pozitivno govore o odnosu liječnika prema njima. Međutim, zabilježeno je nekoliko slučajeva zlostavljanja i verbalnog nasilja. Prije svega, CPT daje preporuke da se poduzmu sve mjere kako bi se osiguralo učinkovito ispitivanje takvih prijava.
Zdravstvena zaštita
U izvješću se konstatira kako se smanjio broj osoblja od njihova zadnjeg posjeta, čime se ukazuje na nedostatak kvalificiranih kadrova, posebice medicinske struke i čuvara.
Problematizira se, nadalje, pružanje zdravstvene zaštite zatvorenicima, u kojem se navodi izostanak odredbi u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranja prema kojoj i liječnici mogu biti ugovorna stranka u pružanju zdravstvene zaštite zatvorenicima, što u praksi stvara probleme zbog nedostatnog i nepravovremenog pružanja zdravstvenih usluga. Stoga, CPT poziva mjerodavne institucije da se detaljni zdravstveni pregledi obavljaju odmah po dolasku i prijavi ozljeda uz poštivanje tajnosti medicinskih nalaza, na prevenciju i liječenje prenosivih bolesti, kao i pružanja liječničke skrbi osobama s mentalnim bolestima i ovisnicima o drogama.
U izvještaju se, nadalje, kritizira primjena elektrokonvulzivne terapije u prisustvu drugih pacijenata, nedovoljan broj kvalificiranog zdravstvenog osoblja (psihijatara, medicinskih sestara, čuvara) kao i nedostatak evidencije o uporabi mjera ograničenja slobode kretanja, naročito u svjetlu činjenice da se naveden mjere primjenjuju u prisustvu drugih osoba. Ističe se da osobe mlađe od 18 godina ne bi smjele biti predmetom fizičkog ograničenja slobode kretanja.
Očitovanje Vlade RH
Ministarstvo pravosuđa je u svom odgovoru na Izvještaj CPT-a navelo kako prihvaća sve preporuke te ujedno navodi konkretne mjere i aktivnosti koje se namjeravaju poduzeti, kao što napori usmjereni da se poštuje standard od 4 m2 životnog prostora po zatvoreniku, rješavanje statusa zatvorskih liječnika s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, donošenjem pravilnika o načinu i uvjetima korištenja tzv. gumene sobe s time da je napomenuto kako je Središnji ured Uprave za zatvorski sustav dana 28. kolovoza 2017.godine izdao naputak svim penalnim institucijama o načinu primjene tzv. gumene sobe kao mjere za očuvanja reda i sigurnosti. Uz navedene mjere, Ministarstvo pravosuđa je navelo i niz dodatnih aktivnosti usmjerenih na pobošaljenje uvjeta u penalnim institucijama u cilju usklađivanja standarda s preporukama CPT-a.
