Pravo na nediskriminaciju univerzalno je ljudsko pravo zajamčeno nizom međunarodnih instrumenata, dok je načelo jednakog postupanja jedno od temeljnih vrijednosti Europske unije i Republike Hrvatske zajamčeno Ustavom kao jedna od najviših ustavnih vrednota. Neovisno o kojoj se vrsti diskriminatornog postupanja radi ili na kojoj osnovi je počinjena, diskriminacija ozbiljno narušava prava i slobode pojedinaca odnosno određene društvene skupine i time utječe na kvalitetu života cijele zajednice.
Suzbijanje diskriminacije na lokalnoj razini predstavlja važan zadatak općina i gradova jer upravo su općinska i gradska tijela najbliža građanima. Jedinice lokalne samouprave imaju bitnu ulogu u povezivanju institucija i građana te je u tom smislu potrebno usmjeriti pozornost na mogućnost djelovanja lokalne uprave u cilju omogućavanja efikasnog ostvarivanja prava svih građana i građanki. Upravo zbog širokog horizontalnog dosega, gradovi imaju pristup čitavom nizu lokalnih dionika, organizacija civilnog društva i građanskih inicijativa što uvelike olakšava prikupljanje i diseminaciju informacija, kao i sposobnost procjene specifičnih potreba lokalne zajednice.
Donošenje strateških dokumenata usmjerenih na suzbijanje diskriminacije na razini gradova, općina i županija ili uključivanje dodatnih mjera u tu svrhu u postojeće strateške dokumente ne iziskuje značajna financijska sredstva u usporedbi s učinkom koje takve mjere mogu imati na ostvarivanje uključive društvene sredine i podizanje kvalitete života građana. Prijedlozi strateških mjera trebaju biti rezultat suradnje i kontinuiranog dijaloga predstavnika lokalne uprave, nevladinih organizacija te svih zainteresiranih građana u okviru kojeg bi se mogla izvršiti analiza problema i nedostataka u realizaciji i poštovanju ljudskih prava u toj zajednici. dokumenti i akcijski planovi trebaju ponuditi konkretne mjere suzbijanja diskriminacije na lokalnoj razini koje se lako mogu implementirati u postojeće lokalne razvojne strategije i tako doprinijeti poboljšanju kvalitete života građana.
Kao primjer dobre prakse institucije koja olakšava rješavanje problema lokalnog stanovništva može se istaknuti glavni grad Islanda, Reykjavik, koji ima Ured gradskog pravobranitelja (Umboðsmaður borgarbúa) osnovan 2013. godine. Gradski pravobranitelj djeluje na lokalnoj razini po uzoru na instituciju pučkog pravobranitelja te u okviru svojih aktivnosti usmjerava građane i tvrtke u komunikaciji s gradskim tijelima po pitanju ostvarivanja njihovih prava i pruža savjete o mogućnostima žalbe za pritužbe koje su mu podnesene. Pravobranitelj nadzire rad opće uprave Grada Reykjavíka, kao i rad privatnih aktera u mjeri u kojoj su zakonom ovlašteni odlučivati o pravima i obvezama pojedinaca.[1]
Umrežavanje gradova u cilju suzbijanja diskriminacije
Suzbijanje diskriminacije na lokalnoj razini nipošto ne podrazumjeva izolaciju gradova u pristupu i rješavanju navedenog problema. Za cjelokupni razvoj lokalne zajednice od iznimnog je značaja i razvoj čitavog okolnog područja, kao i suradnja sa što većim brojem općina i gradova. Premda svaka lokalna zajednica odražava različite karakteristike i potrebe građana, udruživanje zajedničkih resursa i potencijala lokalnih zajednica jača njihove kapacitete u pronalaženju adekvatnih rješenja kojima se može odgovoriti na stvarne izazove i potrebe.
Umrežavanje gradova stoga predstavlja jedan od mogućih pristupa suzbijanju diskriminacije i pritom može biti vrlo efikasan s obzirom da razmjena znanja i iskustava među općinama i gradovima jača njihovu međusobnu suradnju i čini čitavu zajednicu snažnijom. Inicijative umrežavanja gradova s ciljem poboljšanja lokalnih politika suzbijanja diskriminacije danas postoje u cijelom svijetu te se razlikuju po svojoj veličini i svrsi odnosno području djelovanja radi kojeg su pokrenute. Jedne od najvećih takvih inicijativa su primjerice UNESCO-ve mreže gradova odnosno Međunarodna koalicija inkulzivnih i održivih gradova (ICCAR)[2] i Europska koalicija gradova protiv rasizma (ECCAR)[3] u okviru kojih gradovi međusobno razmjenjuju znanja i iskustva u cilju poboljšanja javnih politika usmjerenih na suzbijanje i prevenciju rasizma, diskriminacije, ksenofobije i isključenosti. Usvajanje lokalnih mjera za suzbijanje diskriminacije u određenoj zajednici ne mora nužno iziskivati značajan dodatni angažman niti predstavljati velik teret lokalnom proračunu, pogotovo ako se uzme u obzir višestruki učinak koje takve inicijative mogu imati na ostvarivanje uključive društvene sredine i podizanje kvalitete života lokalnog stanovništva. Tijekom procesa razvijanja takvih mjera savjeti i iskustva drugih gradova i općina mogu služiti kao primjer te biti od pomoći pri razradi sastavnica mjera za djelovanje. Jedinice lokalne uprave koje uspješno provode određenu praksu gotovo su bez iznimke otvorene za razmjenu savjeta i iskustva, a umrežavanje u tu svrhu cijeli proces može značajno olakšati te istovremeno otvoriti brojne mogućnosti za daljnju suradnju i razvoj.
U svrhu poticanja umrežavanja gradova u Hrvatskoj, Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), Kuća ljudskih prava Zagreb (KLJP) i Europska antirasistička mreža (EGAM) od studenog 2017. godine provode projekt “Mreža gradova i civilnog društva za suzbijanje rasizma i diskriminacije” čiji je cilj unapređenje mehanizama zaštite od diskriminacije na lokalnoj razini kroz suradnju organizacija civilnog društva i gradskih uprava te razvoj gradskih strategija za promociju tolerancije i uključivosti. U provedbi projekta sudjeluju predstavnici lokalne uprave i civilnog društva u Kaštelima, Kninu, Rijeci, Samoboru, Sisku i Varaždinu koji zajednički rade na unaprjeđenju međusektorske suradnju i usvajanju lokalnih strateških mjera za suzbijanje diskriminacije..
Važnost međusektorske suradnje
Civilno društvo i građane potrebno je informirati o mogućnostima suradnje s tijelima lokalne uprave kako bi se kod građana razvila svijest o tome da je lokalna uprava ustrojena upravo zato da bi svojim djelovanjem stvorila životno okruženje u skladu s potrebama građana. U konačnici, djelatnici lokalne upreve također su građani te iste zajednice kojima je u interesu njezino unapređenje i razvoj te bi se upravo zbog toga trebala poticati međusektorska suradnja i stvarati prostor za dijalog za dobrobit lokalnog stanovništva u cjelini.
Tako je primjerice gradsko vijeće Grada Rijeke donijelo 2004. godine Povelju o suradnji Grada Rijeke i nevladinog, neprofitnog sektora[4] čiji je cilj bio je pružiti potporu razvoju i jačanju civilnog sektora kao nužne pretpostavke za demokratizaciju društva uspostavom načina financiranja njihovih aktivnosti, projekata i programa. Oblici suradnje predviđeni Poveljom bili su razvoj i savjetovanje, informiranje i financiranje, a predviđeno je i osnivanje Odbora za koordinaciju kao tijela koje je zaduženo za koordiniranje svih aktivnosti nužnih za ostvarenje ciljeva Povelje te za razvoj i održavanje partnerskog odnosa Grada i udruga.
Nadalje, njemački Grad Nürnberg, kao jednu od mjera suzbijanja diskrimkinacije na lokalnoj razini, dodjeljuje javno priznanje lokalnim tvrtkama koje značajno pridonose promicanju jednakih mogućnosti na radnom mjestu. “Nagrada Nürnberga za kulturu poduzeća bez diskriminacije”, svake se godine dodjeljuje tvrtkama koje primjereno štite dostojanstvo i prava svih svojih zaposlenika.[5] Ovakav primjer može poticajno djelovati na osvještavanje problema diskriminacije u poslovnom okruženju te na ostale poslodavce da se odluče na poduzimanje mjera radi zaštite dostojanstva i prava svih radnika i radnica.
Na temelju praćenja javnih politika, strateških mjera i diskriminacije prisutne na nacionalnoj razini te analizom uočenih sustavnih nedostataka u korelaciji s informacijama o specifičnim problemima identificiranim na lokalnom području, moguće je stvoriti odgovarajuće temelje za učinkovitu borbu protiv diskriminacije na lokalnoj razini. Jedinice lokalne samouprave imaju ključnu ulogu u procesu provedbe propisa i strateških dokumenata te zahvaljujući obilježju neposrednosti, odnosno najvišem stupnju poznavanja lokalnih potreba i izazova, mogu najbolje upravljati lokalnim razvojem. Upravo zbog toga u mogućnosti su snažno doprinijeti poboljšanju kvalitete života svih pripadnika lokalne zajednice, a aktivno civilno društvo i njegova dobra suradnja s tijelima lokalne vlasti predstavljaju nužan preduvjet za ostvarenje tog cilja.
[1] Službene stranice Grada Reykjavika, Administration: Citizen’s Ombudsman, dostupno na: https://reykjavik.is/en/citizens-ombudsman-umbodsmadur-borgarbua
[2] UNESCO, International Coalition of Inclusive and Sustainable Cities (ICCAR), dostupno na: http://www.unesco.org/new/en/social-and-human-sciences/themes/fight-against-discrimination/coalition-of-cities/
[3] UNESCO, European Coalition of Cities Against Racism (ECCAR), dostupno na: https://www.eccar.info/welcome-eccar
[4] Povelja o suradnji Grada Rijeke i nevladinog, neprofitnog sektora, Službeno glasilo Primorsko-goranske županije broj 37/04, dostupno na: http://sn.pgz.hr/default.asp?Link=odluke&id=2678
[5] UNESCO (2012.), Fighting Racism and Discrimination: Identifying and Sharing Good Practices in the International Coalition of Cities, dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0021/002171/217105E.pdf
