Dan medijskih sloboda: 3. svibnja 2017.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
Članak 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima
Današnji je datum 1993. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila Svjetskim danom slobode medija. Taj proglas nastao je kao izravna posljedica apela skupine afričkih novinara/ki koji su 1991. godine u Windhoeku, glavnom gradu Namibije sastavili zajedničku Deklaraciju o načelima medijskih sloboda i pluralizma, i to u trenutku grčevite borbe za prava afričkih novinara. Na današnji dan ujedno se obilježava i 250 godina prvog zakona o slobodi izvještavanja, a koji se odnosio na današnje područje Finske i Švedske. 3. svibnja diljem svijeta slave se temeljni principi medijskih sloboda, podsjeća se na demokratsku dužnost obrane medija od svakog napada na njihovu nezavisnost te se odaje počast svim novinskim radnicima/icama koji su izgubili živote obavljajući vlastiti posao.
Sloboda izražavanja, izražena kao medijske slobode čini temeljni princip arhitekture medijskog polja u demokratskom društvu. Upravo je zato pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koje uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija, 1948. godine od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda upisano u članak 19. Opće deklaracije o pravima čovjeka. Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 3. svibnja Svjetskim danom slobode medija kako bi podsjetila na demokratsku dužnost održavanja i obrane međunarodnog društvenog poretka u kojem se prava i slobode mišljenja i izražavanja mogu ostvarivati. Imajući sve to na umu, današnji je datum prvenstveno simbolička gesta i poziv da se kritički sagleda sadašnjica i stanje medijskog polja u Republici Hrvatskoj 2017. godine.
Da podsjetimo – na današnji je dan prije točno godinu dana, na Hrvatskoj radioteleviziji uz sumnjiva obrazloženja otkazan ugovor o suradnji urednicima i voditeljima emisije „Okrugli stol“ na Trećem programu Hrvatskog radija, Hajrudinu Hromadžiću i Katarini Luketić, a njihova emisija ukinuta, nakon što su javno u eteru izrekli kritike na račun uprave HRT-a zbog slučaja cenzure, odnosno odbijanja da se on-line, na službenu stranicu HRT-a, postave neke od prijašnjih emisija, čiji je sadržaj uprava očito smatrala neprimjerenim. Riječi kojima je urednik-voditelj Hajrudin Hromadžić dan prije ukidanja emisije i uručivanja otkaza, 2. 05. 2016. odjavio posljednju emisiju „Okruglog stola“ na temu sekularnog društva, zbog relevantnosti kojom one odjekuju godinu dana kasnije, prenosimo u cijelosti:
„Radi se o klasičnom tipu cenzure, odnosno ušutkivanju bilo kakvog glasa kritike kada su u pitanju aktualni društveni ideološki trendovi, a konkretno se tiču i HRT-a. Ovakvim potezom eklatantne cenzure zapravo se samo potvrdila ispravnost teza koje su moje gošće utemeljeno i argumentirano izrekle između ostalog i o HRT-u i recentnim događajima na ovoj instituciji vezano uz smjenu urednika/ca, gašenja emisija, otkazivanja dugogodišnjih suradnji, klerikalizaciji programa i tomu sličnom. Mišljenja sam kako ovakvi primjeri ne ukazuju samo na kritično stanje po pitanju prakse cenzure na današnjem HRT-u, već žalosnu tragikomičnu situaciju uredničke autocenzure kada riječ zapovjedi gospodara niti ne mora nužno biti izgovorena kako bi kao glas ukazano odzvanjala u glavama podređenih. Dokle god se jasno i glasno, hrabro i argumentirano ne odupremo ovim trendovima koji produciraju kulturu straha na svim razinama naše društvene zbilje, nećemo moći živjeti u sretnijem i prosperitetnijem društvu. Uz nadu da imamo potencijale i moć za nešto takvo, ja Vas srdačno pozdravljam. Laku noć i sretno.“
Sintagmom „Laku noć i sretno“ aludiralo se na period političke histerije koja je zahvatila SAD u vrijeme senatora Josepha McCarthya, a čija su temeljna obilježja bila masovna kršenja temeljnih ljudskih prava i progoni političkih neistomišljenika, poglavito pojedinaca iz javnih institucija obilježenih kao „subverzivnih“ i „nelojalnih“ novome režimu. U tom periodu, javnim kampanjama i saslušanjima optuženih pojedinaca pred Kongresom nastojalo se proširiti strah i uvjeriti američko društvo kako su američki radio, televizija i filmska industrija zapravo peta kolona Informbiroa. Zvuči poznato?
O razmjerima političkog pritiska i nedemokratskih čistki koje su se odvile prvenstveno na javnoj i nezavisnoj medijskoj sceni (no ne samo) u Republici Hrvatskoj tijekom posljednjih godinu dana, a iza kulise induciranja straha i međusobnog nepovjerenja u javnosti, dovoljno svjedoče neke elementarne činjenice: javnom kampanjom difamacije neprofitnih medija i Agencije za elektroničke medije, stvoren je temelj za raspuštanje Povjerenstva za neprofitne medije čime su uspješno ukinute državne dotacije za neke od istinski politički nezavisnih i kvalitetnih medija; a tadašnja vlada negativnim je ocijenila godišnje izvješće Vijeća za elektroničke medije te, na prijedlog bivšeg Ministra kulture, predložila donošenje odluke o razrješenju predsjednice Mirjane Rakić i svih šest članova toga tijela.
Ipak, Vlada se nikad nije do kraja službeno očitovala o vlastitom prijedlogu, ne uputivši ovaj prijedlog u saborsku proceduru te nije čak niti odgovorila na zahtjev Mirjane Rakić da je se razriješi s pozicije predsjednice Vijeća. Uskoro su pristigle i beskompromisne reakcije Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA), koja je pozvala Europsku komisiju da osigura neovisno i učinkovito funkcioniranje svih medijskih regulatora u EU. Tako smo ostali tek na korak od iznimno bizarnog i totalitarnog presedana koji bi predstavljalo razrješenje cjelokupnog članstva najvažnijeg nacionalnog regulatornog vijeća za medije.
Paralelno s ovim događanjima, a nakon razrješenja dotadašnjeg glavnog ravnatelja HRT-a, Gorana Radmana od strane saborskog Odbora za medije netransparentnom procedurom te imenovanjem novog v.d.-a glavnog ravnatelja HRT-a na de facto istoj sjednici Odbora za medija te bez poštivanja procedure raspisivanja javnog natječaja za novog ravnatelja, pokrenuta je lavina smjena na svim razinama ove javne radijske i televizijske ustanove. Tako je do 2. svibnja 2016., dakle u manje od dva mjeseca – i to unatoč oštrom protivljenju i službenog apela upućenog od strane Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) za očuvanjem nezavisnosti javne radiotelevizijske ustanove – nova Uprava HRT-a u mandatu v.d.-a vođena nejasnim i netransparentnim kriterijima, smijenila ili degradirala po prilici 70 medijskih radnika/ica – rukovoditelja, urednika, novinara, redatelja, snimatelja, inženjera i pravnika – od Poslovnih jedinica Program i Produkcija preko Poslovnih jedinica Tehnologija i Poslovanje do mreže regionalnih TV Centara. Također, televizijske emisije „Montirani proces“, „BezVeze“, „Treća povijest“ te radijske emisije „Okrugli stol“, „Skrivena stana dana“ i „Audio.doc“ samo su neke od emisija koje su do danas prisilno prestale s emitiranjem kako bi bile zamijenjene nekim režimski podobnijim sadržajima.
No, ovakvo grubo gušenje prostora za slobodan dijalog i artikulaciju kritičkoga mišljenja te širenje atmosfere straha i nemoći, čini tek polovicu priče o medijskim slobodama danas. Da bi se razumjeli uzroci ovakve situacije, potrebno je povesti računa o stanju socijalnih i ekonomskih prava, odnosno razumjeti suvremene procese ekonomskog i tehnološkog razvoja te posljedice koje oni ostavljaju po medijsko polje te medijske radnike/ice u privatnom i javnom sektoru rada.
Kršenja radnih prava novinara i novinarki više nisu vijest – prekarni odnosno honorarni, povremeni, studentski i freelance rad, neplaćeni i učestali prekovremeni rad, potplaćenost i oslabjeli ili nepostojeći mehanizmi socijalne zaštite te nemogućnost ili strah od sindikalne organizacije u potraživanju vlastitih radnih prava te generalno visoka i rastuća stopa nezaposlenosti profesionalnih novinara karakteristični su radni uvjeti unutar medijskog polja diljem Europske unije danas. Negativna suma ovih ekonomskih faktora samo otvara medijsko polje različitim vidovima kršenja profesionalne etike, (auto)cenzuri, korupciji i autoritarizmu. Dodajmo tome i učestale situacije prijetnji, verbalnih i fizičkih napada na medijske radnike i radnice te izloženost govoru mržnje uslijed populističkih nasrtaja na slobodu izražavanja i slobodnog izvještavanja.
Usprkos svemu navedenom, odnosno baš zbog svega navedenog, kao Kuća ljudskih prava nadamo se i težimo društvu u kojem se prava i slobode nepristranog, kritičkog i činjenično utemeljenog mišljenja i izražavanja medijskim putem mogu nesmetano i bez straha ostvarivati. To je i razlog zašto smo otpočeli ovaj samizdat simbolički na današnji datum i s ovom temom. Ovo je ujedno i poziv da nas i dalje čitate na ovoj adresi, budući da ćemo nastojati pratiti, mapirati te periodički izvještavati i analizirati aktualne trendove unutar medijskog polja te situaciju medijskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj i šire.
Autor: Luka Antonina
Kuća ljudskih prava
