U Hrvatskoj danas svjedočimo kontinuiranom rastu nesigurnog, prekarnog oblika zapošljavanja koji se manifestira u različitim oblicima privremenog i povremenog rada, rada na pola radnog vremena i sezonskog zapošljavanja, a najzastupljeniji je među mladima – svaka druga osoba mlađa od 29 godina zaposlena je privremeno.
Radnička prava na niskoj su razini, broj prekovremenih (i neplaćenih!) radnih sati dostiže svoje rekorde, kao i broj mladih koji posljednih godina opravdano napuštaju Hrvatsku i odlaze živjeti, raditi, stvarati i doprinositi u državama u kojima će za svoj rad biti dosljedno plaćeni i cijenjeni. U sektorima u kojima prevladavaju prekarni oblici rada te minimalne plaće u Hrvatskoj, zaposlene su uglavnom žene – niske plaće znače i niske mirovine, a niske mirovine znače starost u bijedi i neimaštini!
Umjesto jačanja socijalne politike Hrvatska danas ide u smjeru privatizacije socijalnih usluga i primarnog javnog zdravstva, rušeći tako temeljne ustavne postulate o Hrvatskoj kao socijalnoj državi. Nedavno je u javnu raspravu upućen prijedlog izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti čime se predlaže potpuna privatizacija primarne zdravstvene zaštite koja bi postala dostupna onima koji to mogu platiti. Predlaže se tako ukidanje domova zdravlja i razlikovanje bolničkih liječnika od onih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te se uvodi mogućnost nasljeđivanja i kupovanja ordinacija čime zdravlje pacijenata postaje roba u pravom smislu te riječi!
Hrvatska je predzadnja zemlja Europske unije po pitanju uključenosti djece u u vrtiće, a u svakom trećem gradu/općini oni uopće ne postoje. Vrtići su ključni čimbenik izjednačavanja nejednakosti među djecom iz siromašnijih obitelji i važan iskorak u dokidanju socijalne nejednakosti.
Premda, kao socijalna država, Hrvatska jamči zaštitu i skrb starijih i nemoćnih osoba, odnosno osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba slabim, nemoćnim i drugim, zbog nezaposlenosti ili radne nesposobnosti nezbrinutim osobama, a starije osobe u okviru sustava socijalne skrbi imaju pravo ostvariti više vrsta novčanih pomoći, ta primanja vrlo često nisu dostatna niti za zadovoljenje minimuma osnovnih životnih potreba.
Bez dobre ekonomske politike nema ni socijalne države koja svoje temelje gradi na stalnosti radnih mjesta, zdravstvenoj skrbi dostupnoj svima, jednakim plaćama žena i muškaraca te svima dostupnim socijalnim uslugama.
Zbog svega navedenog dajemo punu podršku članicama i članovima Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske u njihovoj borbi za bolje uvjete radnika/ica, dostojanstvenu starost, pravednu ekonomsku i socijalnu politiku i reforme koje će se provoditi na dobrobit i u interesu svih građana/ki Republike Hrvatske, a ne u interesu kapitala i šačice politički povlaštene elite.
Fotografija: www.commondreams.org
