Kuća ljudskih prava Zagreb organizirala je Godišnju konferenciju o ljudskim pravima koja se ove godine održala u dva dijela. Prvi dan konferencije održan je 15. travnja, a započeo je predstavljanjem izvještaja Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2020. koji Kuća ljudskih prava Zagreb izrađuje u suradnji s više od 40 organizacija civilnog društva i objavljuje svake godine. Više o stanju ljudskih prava i nalazima pročitajte u samom izvještaju.
Osvrt i razgovor o ljudskim pravima i vladavini prava
Po predstavljanju izvještaja održana je prva panel rasprava odnosno osvrt i razgovor o ljudskim pravima i vladavini prava koju je s potpredsjednikom Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Borisom Miloševićem i pučkom pravobraniteljicom Tenom Šimonović Einwalter vodio Ivan Novosel, programski direktor Kuće ljudskih prava Zagreb.
Pučka pravobraniteljica uvodno je istaknula kako je utjecaj pandemije na ljudska prava prošle godine bio velik, a izgledno je da će situacija biti ista i ove godine. Građani su u velikom broju slali pritužbe pučkoj pravobraniteljici u području zdravstva u kojem je pandemija razotkrila već postojeće probleme ali i ukazala na neke nove, poput dostupnosti zdravstvenih usluga, dugih lista čekanja i sl. Osim zdravstva, dosta problema bilo je u području prava na rad, poput nedostatka zaštitne opreme, rada od kuće i usklađivanja privatnog i poslovnog života. Brojne ranjive skupine koje su i prije bile u teškoj situaciji, poput starijih osoba, našle su se u još lošijem položaju. Pravobraniteljica je istaknula kako vidi veliki potencijal institucije pučke pravobraniteljice u procesu donošenja zakona i propisa gdje mogu dati svoj doprinos izradi boljih i na ljudskim pravima utemeljenih rješenja.
Potpredsjednik Vlade je uvodno govoreći o potresima na Baniji istaknuo važnost formiranja stožera koji je preuzeo na sebe koordinirajuću ulogu u odnosu na državne institucije ali i na veliki broj aktera iz civilnog društva. Istaknuo je kako veliki problem u saniranju posljedica potresa predstavlja prebirokratiziranost pojedinih procedura i neadekvatan pravni okvir koji nije prilagođen za brzo djelovanje i donošenje odluka u kontekstu krizne situacije.
Komentirajući mali postotak od samo 20 posto implementiranih preporuka iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020. godinu, Šimonović Einwalter je kazala kako je posebno zabrinjavajuće što se na više od 60 posto preporuka Vlada nije čak ni očitovala što govori o izostanku dijaloga koji je prijeko potreban za unapređivanje sustava zaštite ljudskih prava. Smatra da Hrvatski sabor koji nije raspravio izvješća od 2018. godine zapravo time šalje poruku drugim tijelima da preporuke pučke pravobraniteljice ne moraju uzimati ozbiljno. Dodatno, Vladin Ured za ljudska prava nije izradio izvješće o implementaciji preporuka pučke pravobraniteljice od 2013. godine iako mu je to obveza.
Potpredsjednik Vlade je naglasio kako je bitno da pučka pravobraniteljica nastavi vršiti svoju zadaću i da se nastavi raditi na sustavnom rješavanju ljudskih prava. Rekao je da će raditi na tome da se uspostavi dinamika i razgovori između pučke pravobraniteljice i nadležnih institucija vezano uz implementaciju preporuka. Naglasio je kako je potrebno intenzivirati dijalog na traženju rješenja za kršenja ljudskih prava s kojima se susreću građani.
Komentirajući novi Nacionalni plan za zaštitu i promicanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije, Milošević je naglasio da će prijedlog ići na javno savjetovanje kako bi se dobila što bolja kvaliteta dokumenta. Plan će imati naglasak na suzbijanju diskriminacije te edukaciji službenika u području ljudskih prava i dostupnosti zdravstvenih usluga. Šimonović Einwalter pozdravila je donošenje novog plana nakon više od pet godina. Naglasila je kako bi u plan trebalo jasnije uključiti prava osoba starije životne dobi te ranjive skupine na tržištu rada koje su dodatno pogođene pandemijom poput mladih, samohranih roditelja, starijih osoba i dr. Nadodala je kako bi plan također trebao uključivati područja socijalnog stanovanja i problematike prezaduženosti građana.
Zaključno, komentirajući suradnju civilnog društva i institucija, sugovornici su zaključili da je potrebno uložiti dodatni napor da se suradnja unaprijedi i poveća razina participacije u procesu donošenja odluka. Pravobraniteljica je dodatno naglasila važnost donošenja javne politike za razvoj civilnog društva i podršku projektima i programima organizacija civilnog društva iz javnih izvora.
Ljudska prava na potresom pogođenim područjima
Središnja rasprava Godišnje konferencije održana je na temu ljudskih prava na potresom pogođenim područjima. Na panelu su sudjelovale Tamara Jovičić iz Udruge Iks, Maja Sever iz inicijative Ljudi za ljude, Nikola Puharić iz Srpskog narodnog vijeća, Marina Škrabalo iz Zaklade Solidarna i Antonija Komazlić iz Prava na grad, a raspravu je moderirala Sandra Kasunić iz Centra za mirovne studije.
Tamara Jovičić iz petrinjske Udruge Iks opisala je stanje i apatičnu atmosferu na potresom pogođenoj Baniji. Naglasila je kako je područje Banije i prije potresa bilo zapušteno i zaboravljeno, a uslijed šteta prouzročenih potresom dodatno je došla do izražaja nužnost uključivanja te regije u državne mjere razvoja višestruko depriviranih područja. Upozorila je i na potrebu promptnog donošenja sustavnih mjera stambneog zbrinjavanja i uspostavljanja strukture kako bi se zadržalo stanovnike da ostanu živjeti na tom području. Posebno je istaknula potrebu uspostavljanja novih mogućnosti za mlade koji usprkos postojanju volje nažalost ne vide svoju budućnost na tom području.
Maja Sever iz inicijative Ljudi za ljude osvrnula se na trenutna rješenja pružanja pomoći na Baniji koja nisu adekvatna niti dugoročno održiva. Naglasila je nužnost rješavanja pitanja smještaja osoba kao i njihovog prijevoza potrebnog za ostvarivanje osnovnih prava i usluga. Istaknula je kako je potres ukazao na probleme s kojima se Banija suočava posljednjih 30 godina te ukazala na nužnost zajedničkog djelovanja kako bi se donositeljima odluka predstavile konkretne ideje za usvajanje strateških mjera i sredstava za pomoć tom kraju.
Nikola Puharić iznio je primjere pozitivnih iskustva i akcije SNV-a “Banija je naša kuća”, ističući kako je SNV uslijed potresa na Baniji nastojao uspostaviti koordinaciju većeg broja državnih tijela i organizacija civilnog društva iz Hrvatske i iz susjednih država odakle je stizala pomoć i koje su pokazale visoku razinu solidarnosti s hrvatskim građanima. Kao pozitivnu ističe pojavu da nije došlo do nejednakog postupanja prilikom pružanja državne pomoći. Također je naglasio potrebu fokusiranja na osiguravanje potpore obiteljima s djecom i poljoprivrednicima kako bi se potaknulo stanovnike da ostanu živjeti na Baniji odnosno da se žele vratiti živjeti u svome kraju.
Marina Škrabalo podijelila je iskustvo Zaklade Solidarna u organizaciji pomoći osobama pogođenima potresom na Baniji prilikom čega je kao pozitivne primjere također istaknula izraženu solidarnost i nepostojanje društvenih polarizacija prilikom pružanja pomoći. Kao značajni problem istaknula je nedostatak kapaciteta uključenih aktera da se dugoročno posvete rješavanju problema te potkapacitiranost državnih i lokalnih javnih službi koje djeluju na pogođenim područjima. Naglasila je nužnost adresiranja pitanja oporavka, obnove, mogućnosti za mlade i strategije rodne ravnopravnosti te je istaknula potrebu stvaranja zagovaračkog plana i dijaloga ljudskopravaških aktera u Hrvatskoj kako bi se dugoročno djelovalo na suzbijanje mnogobrojnih sustavnih problema.
Antonija Komazlić osvrnula se na stanje u Zagrebu naglasivši kako državne i gradske vlasti nisu uspjele iznaći adekvatno rješenje za stambeno zbrinjavanje i obnovu grada nakon potresa. Istaknula je nepostojanje kontinuiteta u zbrinjavanju građana koji su u nemogućnosti koristiti svoje domove te nedovoljnu iskorištenost stanova u vlasništvu Grada Zagreba prilikom pronalaska zamjenskog smještaja građana. Osvrnula se i na specifičnosti zakona o obnovi te otežan pristup sredstvima koja stoje na raspolaganju za obnovu kao i na izostanak administrativne podrške. Dodala je i kako se nespremnost sustava na odgovor na krizna stanja očituje i u nedostatku organizacije te kašnjenju s prijavama oko korištenja sredstava iz Europskog solidarnog fonda.
