Kuća ljudskih prava Zagreb u suradnji s Europskim centrom za neprofitno pravo (European Center for Not-for-Profit Law – ECNL) iz Budimpešte sudjelovala je u istraživanju u okviru regionalnog projekta “Praćenje prava na slobodu okupljanja”. Istraživanje u odnosu na ostvarivanje prava na javno okupljanje provedeno je u 11 zemalja (Albaniji, Armeniji, Bjelorusiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji, Moldaviji, Srbiji i Ukrajini) te predstavlja nastavak suradnje na praćenju javnih okupljanja u zemljama regije čiji je prvi ciklus proveden 2016. godine. Novi izvještaj za Hrvatsku iznosi analizu javnih okupljanja tijekom 2017. i 2018. godine i prikazuje glavne elemente organizacije i upravljanja okupljanjima te s njima povezanih izazova. Analiza obuhvaća pregled zakonodavnog okvira, ulogu tijela lokalne uprave u omogućavanju okupljanja, organizaciju okupljanja te upravljanje mirnim okupljanjima i javnim prosvjedima. Izvještaj na engleskom jeziku je dostupan za preuzimanje na poveznici.
Prema nalazima istraživanja, promatrano razdoblje nisu obilježila okupljanja koja bi u bilo kojem smislu dovodila u pitanje postojeći zakonodavni i institucionalni okvir upravljanja takvim skupovima, no prisutan je trend održavanja okupljanja različitih tipova, veličina i medijske popraćenosti. Zakonodavni okvir kojim su uređena javna okupljanja u Hrvatskoj na relativno je zadovoljavajućoj razini, dok u implementacijskom dijelu najveći izazov predstavlja primjena jednakih kriterija na sva dopuštena okupljanja neovisno o njihovoj vrsti, organizatoru i svrsi. Dodatno, tijekom posljednjih godina uočava se napredak po pitanju upravljanja okupljanjima, pogotovo kada je riječ o većim okupljanjima ili prosvjedima vezanim uz politički ili društveno osjetljive teme.
Iako nisu uočene značajne poteškoće u ostvarivanju prava na javno okupljanje niti nazadovanje po pitanju zakonodavnog i institucionalnog okvira, ne treba zanemariti postojanje izvjesnih prepreka kao i nejasnih situacija čijom bi se regulacijom mogla dodatno unaprijediti zaštita slobode okupljanja i osigurati poticajno okruženje koje omogućuje građanima slobodno i široko korištenje ovim pravom. Razlike u postupanju prema pojedinim organizatorima okupljanja u određenoj mjeri postoje, ali nisu vidljive na način da se određenim društvenim skupinama uskraćuje pravo na mirno okupljanje. Jedine situacije u kojima se mogu uočiti razlike u tretmanu pojedinih okupljanja vezane su uz veličinu i temu javnih okupljanja, a potrebno je naglasiti kako izdavanje zabrane javnih okupljanja predstavlja rijetkost u Hrvatskoj.
Na temelju nalaza istraživanja izrađene su preporuke koje uzimaju u obzir prepoznate nedostatke te iznose sugestije za popunjavanje uočenih praznina u sustavu uređenja i provedbe javnih okupljanja u Hrvatskoj. Najbitnije preporuke odnose se na način prijave javnih okupljanja, unapređenje suradnje svih nadležnih institucija, uvođenje specifične edukacije po pitanju upravljanja okupljanjima te dostupnost informacija i izradu smjernica za organizatore javnih okupljanja koje bi na jasan i jednostavan način pružile praktične informacije o postupku organizacije, prijave i provedbe javnih okupljanja.
