Presumpcija nevinosti jedno je od temeljnih načela suvremenog sustava ljudskih prava i ima ključnu ulogu u osiguravanju prava osobama koje se nalaze u kaznenom postupku. Riječ je o pravnom mehanizmu kojim se osigurava da je svaka osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja. Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016.g. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: Direktiva) nalaže da se nadležna državna tijela i organi vlasti trebaju suzdržavati od prikazivanja osumnjičenika ili okrivljenih osoba kao već krivih, kako u sudnici, tako i u javnosti. Navedeno znači da različite mjere uhićenja, poput lisica, lanaca na nogama, pokrivala za glavu i slično, trebaju biti korištene samo u onim slučajevima u kojima su takve mjere opravdane (sigurnosni razlozi), o čemu se odlučuje posebno o svakom pojedinom slučaju.
Kako bi doprinijeli ispravnoj implementaciji spomenute Direktive, ali i boljem razumijevanju presumpcije nevinosti u tijelima javne vlasti i javnosti općenito, provedeno je istraživanje “Važnost izgleda: Kako su osumnjičenici i okrivljenci predstavljeni u javnosti i sudnici”. Istraživanje je nastalo u okviru međunarodnog europskog projekta SIR, koji je financiran sredstvima iz EU Programa za pravosuđe, a projekt koordinira Mađarski Helsinški odbor.
Istraživanje je provela Kuća ljudskih prava Zagreb, kao partnerska organizacija na navedenom projektu, s ciljem ispitivanja imaju li različite mjere uhićenja koje policija upotrebljava utjecaj na percepciju javnosti o krivnji privedene osobe. U istraživanju su korištene kvalitativne i kvantitativne metode, odnosno anketni upitnik i fokus grupe. Kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je uzorak od 300 ispitanika, podijeljenih u tri skupine. Uz anketni upitnik, svakoj je grupi ispitanika prikazan i set fotografija koji prikazuje jednu (od ukupno tri) mjera uhićenja – najblažu (bez lisica), umjerenu (ruke vezane lisicama sprijeda) te najtežu (ruke vezane lisicama straga). Kako bi se postiglo šire razumijevanje rezultata dobivenih anketom, korištena je i metoda fokus grupe – organizirano je šest fokus grupa po osam sudionika, podijeljenih po dobnim skupinama (ukupno 48 sudionika). Sudionicima su također prikazane iste fotografije s mjerama uhićenja korištene u anketnom upitniku, a sudionici su raspravljali o vlastitoj percepciji osoba prikazanih na slikama i zločinima koje su možebitno počinili.
Prvi nalaz istraživanja pokazuje kako su ispitanici skloni osobu smatrati krivom već samim time što se nalazi u pratnji policajaca, neovisno o tome koja je mjera uhićenja (od najblaže do najteže) primijenjena. Međutim, sljedeći ključni nalaz pokazuje da ta percepcija krivnje raste sukladno s težinom upotrebljene mjere uhićenja, što upućuje na zaključak da način na koji je osoba privedena nedvojbeno utječe na percepciju javnosti o tome je li kriva za kazneno djelo ili ne.
Da je percepcija javnosti važna u kontekstu presumpcije nevinosti pokazuje i treći nalaz istraživanja. Istraživanje je pokazalo da su ispitanici skloni pripisivati negativne karakteristike (poput agresivan, opasan, strašan, odvratan, nagao i slično) onim osobama koje smatraju krivima. Fokus grupa pokazala je kako negativna percepcija sudionika istraživanja izvire iz njihove definicije situacije: ako je policija prisutna, osoba je kriva, o čemu govori i prvi nalaz istraživanja. Osim toga, sudionici fokus grupe imaju tendenciju osobe promatrati na stereotipan način – osobu koja je nosila majicu s kapuljačom proglasili su huliganom, a za osobu koja je nosila sunčane naočale pretpostavili su da nešto skriva.
Maksima „nevin dok se ne dokaže suprotno“ suština je Direktive (2016/343) Europske unije, a nalazi se i u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Prema Direktivi, sve zemlje članice (među kojima je i Hrvatska) moraju osigurati da se osumnjičene i privedene osobe smatraju nevinima sve dok im se krivnja ne dokaže pred zakonom. Međutim, činjenica da se osobu smatra krivom već samim time što se nalazi u prisustvu policije, kako su pokazali rezultati provedenog istraživanja, u potpunoj su suprotnosti s navedenim načelom. Stoga, glavni cilj provedenog istraživanja bilo je pridonijeti ispravnoj implementaciji Direktive i ukazati da način na koji se osobu privodi je ključan te podići razinu svijesti o presumpciji nevinosti u javnosti. Upravo zbog toga policija, ali i mediji koji izvještavaju o uhićenjima, moraju imati na umu da je svaka osoba nevina dok joj se ne dokaže suprotno, odnosno voditi računa o presumpciji nevinosti svake uhićene osobe. Drugim riječima, nužno je da ideja o presumciji nevinosti nadiđe pravne okvire i postane dio svakodnevnog društvenog diskursa.
