Godišnje izvješće o vladavini prava temelj je mehanizma Europske komisije kojim se promiče vladavina prava u državama članicama i sprječava pojavu ili produbljivanje problema. Godišnje izvješće se sastoji od usporedivih podataka o neovisnosti, kvaliteti i učinkovitosti nacionalnih pravosudnih sustava država članica. Do sada su objavljena dva izvješća, za 2020. godinu i 2021. godinu, a izvješće za 2022. godinu trenutno je u pripremi. U tom procesu Europska komisija se oslanja na relevantne izvore te, između ostalog, svake godine provodi ciljano savjetovanje s dionicima koji uključuju razne agencije EU-a, europske mreže, nacionalne i europske organizacije civilnog društva i profesionalna udruženja, a informacije dobivene u okviru tog savjetovanja koristi kao izvor činjeničnih nalaza o promjenama u državama članicama te uzima u obzir pri izradi svoje ocjene.
Kuća ljudskih prava Zagreb je u siječnju 2022. godine sudjelovala u ciljanim konzultacijama za potrebe izrade nadolazećeg izvješća o vladavini prava te je izložila probleme i izazove s kojima se Hrvatska susreće u četiri područja obuhvaćena izvješćem: pravosuđe, antikorupcijski okvir, medijske slobode i pluralizam te drugi institucionalni problemi vezani uz demokratsku kontrolu i nadzor (checks and balances).
U području pravosuđa naglasili smo probleme vezane uz kvalitetu i efikasnost pravosuđa koji negativno utječu na pravo građana na pristup pravosuđu. Posebno smo istaknuli višegodišnje probleme s kojima se suočava sustav besplatne pravne pomoći: nedostatno financiranje primarne besplatne pravne pomoći, odnosno rada organizacija civilnog društva i sveučilišnih pravnih klinika, nedovoljnu upoznatost šire javnosti s pravom na besplatnu pravnu pomoć i načinima kako joj pristupiti te nejednaku dostupnost besplatne pravne pomoći u različitim županijama. Digitaliziran pristup sudovima dostupan je samo nekolicini aktera u sudskom postupku, poput odvjetnika, ali ne i građanima. Duljina trajanja sudskih procesa ima negativan utjecaj na percepciju građana o efikasnosti pravosuđa. Nedostatak objavljivanja sudskih presuda ukazuje na netrasparentnost hrvatskog pravosuđa te onemogućuje građanima da u svojim predmetima koriste postojeću sudsku praksu. Također, izražen je problem implementacije općih mjera iz presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Hrvatske pa tako Vijeće Europe i dalje nadzire 79 slučajeva u kojima Hrvatska nije provela odgovarajuće reforme u domaćem zakonodavstvu i praksi, velik broj kojih je upravo u sustavu pravosuđa.
Kapacitet institucija u borbi protiv korupcije okarakteriziran je nedostatkom transparentnosti i nepristranosti. Najveći nedostatak novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa je što ne sadržava odredbe o kršenju načela djelovanja obnašatelja javnih dužnostii ne uključuje sankcije kao jedan od alata za suzbijanje korupcije. Nadalje, sveprisutan je problem nezakonitih odluka o uskraćivanju prava na pristup informacijama, a značajan problem predstavlja i ne rješavanje zahtjeva za pristup informacijama u propisanom roku. U antikorupcijski okvir spada i novi prijedlog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (zviždača) kojemu je glavni nedostatak nedostatan okvir za zaštitu zviždača, prije svega zbog toga što zviždačima nije osiguran pristup psihosocijalnoj pomoći i podršci. Budući da je mogućnost prijave nepravilnosti većini građana nepoznata te su često obeshrabreni od prijave zbog straha od posljedica, dodatni naglasak treba staviti na promotivne aktivnosti podizanja svijesti, informiranja i poticanja na prijavu nepravilnosti.
U području slobode medija zabrinjavajuć je nastavak trenda čestih tužbi protiv novinara i urednika za klevetu, uvredu i sramoćenje. Posebno zabrinjava činjenica da su tužitelji političari, dužnosnici jedinica lokalne samouprave i suci. HND ističe da ove tužbe snažno prijete postojanju manjih, lokalnih medija i radu slobodnih novinara. Na rad neprofitnih medija u Hrvatskoj ozbiljno utječe izostanak domaćeg javnog financiranja u kombinaciji s kašnjenjem sredstava iz EU. Zabrinjava i postupak izbora članova Vijeća za elektroničke medije budući da se članovi biraju običnom većinom umjesto dvotrećinskom većinom u Saboru.
Ostali problemi koje naglašavamo povezani su s nadzorom izvršne vlasti. Kvaliteta građanskog sudjelovanja u procesima donošenja zakona i javnih politika nije na odgovarajućoj razini. Javna savjetovanja putem interneta dostupna su, ali kvaliteta sudjelovanja smanjena je zbog zanemarivanja prijedloga od strane javne vlasti. Civilno društvo je često uključeno u konzultacije samo kao formalnost. Zbog pandemije COVID-19 nacrti zakona često se usvajaju po hitnom postupku, što je problematično jer je javno savjetovanje ograničeno u hitnim zakonodavnim postupcima. Izvanredne okolnosti predstavljaju povećanu opasnost za funkcioniranje sustava kontrole i nadzora zbog tendencije jačanja izvršne vlasti na štetu drugih grana vlasti. Najveći problem je naknadno izglasavanje epidemioloških mjera Stožera civilne zaštite u Saboru koji djeluje kao produžena ruka izvršne vlasti.
Kontinuirano nedostaje javnih inicijativa ili politika razvoja civilnog društva koje bi stvorile uvjete za rad civilnog društva u Hrvatskoj. I dalje ne postoji javnopolitički okvir za civilno društvo, a Nacionalna strategija za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva istekla je 2016. Započeta je izrada nove strategije, ali ona još nije izrađena niti usvojena. Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava istekao je 2016. godine, a novi također nije donesen. Dodatno, od 2015. godine Hrvatska nema važeću javnu politiku u području rodne ravnopravnosti otkako je istekla Nacionalna politika za ravnopravnost spolova od 2011. do 2015. Iako je u 2020. godini započeto s izradom Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2021. do 2027. godine, on još nije donesen. Organizacije civilnog društva i dalje imaju visok stupanj nepovjerenja prema institucijama koje izdvajaju sredstva iz državnog proračuna i europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova. Jedan od razloga tome je i metoda procjene kvalitete projektnih prijedloga koja se temelji na principu „najbržeg prsta“. Kratkoročni oblici financiranja projekata negativno utječu na rad organizacija koje se bave dugoročnim aktivnostima zagovaranja i nadzora javnih politika. Organizacijama civilnog društva koje pružaju pomoć migrantima i tražiteljima azila otežan je rad i pristup informacijama, dok bi njihovo djelovanje trebalo biti nesmetano, bez kriminalizacije pomoći tražiteljima azila kao što je to bio slučaj Dragana Umičevića koji je krajem 2021. godine novčano kažnjen zbog “pomaganja u ilegalnom prelasku granice“ obitelji Hussiny. S tim u vezi treba napomenuti i da postoje brojni pokazatelji institucionalne koordinacije i sustavnog pristupa u održavanju i prikrivanju neprimjerenog postupanja prema migrantima.
Doprinosu KLJP Izvještaju o vladavini prava Europske komisije možete pristupiti na poveznici.
Foto: ©AdobeStock/Respiro888
