U 2018. godini obilježene su dvije važne obljetnice za ljudska prava – 70. obljetnica donošenja UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima i 20. obljetnica usvajanja Deklaracije o pravima i odgovornostima pojedinaca, skupina i državnih tijela o unapređivanju i zaštiti univerzalno priznatih ljudskih prava i sloboda, odnosno Deklaracija o braniteljima ljudskih prava. Iako Deklaracija o braniteljima ljudskih prava nije pravnoobvezujći dokument, države koje su je usvojile njome su prvi puta odale priznanje pojdincima i pojedinakama koji diljem svijeta zagovaraju i štite ljudska prava svih bića, bez diskiminacije. Kako bi obilježila ove važne obljetnice, ali i naglasila važnost uloge koju branitelji ljudskih prava u Hrvatskoj imaju za izgradnju i jačanje demokratskih struktura te zaštitu ljudskih prava, Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je tematski izvještaj o problemima i izazovima s kojima se suočavaju u svome radu. Cijeli izvještaj dostupan je ovdje.
Za potrebe upoznavanja s ulogom, problemima i izazovima branitelja ljudskih prava u Hrvatskoj, provedeno je kvalitativno istraživanje, odnosno dubinski intervjui s 11 aktera iz organizacija civinog društva koje su u svome radu posvećeni zaštiti i promicanju prava iz različitih područja – prava izbjeglica, nacionalnih manjina, žena, LGBTIQ osoba te okoliša, kao i iz organizacija koje su bave suočavanjem s prošlošću i tranzicijskom pravdom. Protokol intervjua utemeljen je na standardima zaštite branitelja ljudskih prava koja su popisana u priručniku koji je objavila Human Rights House Foundation, a koji predstavlja vrijedan zagovarački alat koji će braniteljima ljudskih prava omogućiti diseminaciju standarda zaštite na nacionalnom nivou, ostvarivanje suradnje s vlastima te pozivanje istih da preuzmu odgovornost za međunarodno preuzete obaveze u zemlji. Standardi u priručniku nastali su po uzoru na sadržaj značajnih rezolucija povezanih s braniteljima ljudskih prava i njihovim radom, poput spomenute UN-ove Deklaracije o braniteljima ljudskih prava. Analizom transkribiranih intervjua, uočena su područja koja su sudionici istraživanja isticali kao posebno problematična u svome radu, a to su javna percepcija branitelja ljudskih prava; kriminalizacija rada organizacija civilnog društva, sudjelovanje u društvenom i političkom životu, mediji i promicanje ljudskih prava te normativni okvir i financiranje te su ona potom obrađena kao zasebne tematske cjeline. U nastavku slijedi pregled nalaza istraživanja, prema područjima koja smo identificirali ao ona od posebnog značaja.
- Javna percepcija branitelja ljudskih prava
Zbog rada na temama i problemima koja su u hrvatskom društvu duboko politizirana, poput prava izbjeglica i azilanata te tranzicijske pravde i suočavanja s prošlošću, branitelji ljudskih prava često su izloženi negativnim reakcijama javnosti. Upravo je zbog toga izuzetno važno da donositelji odluka i relevantni društveni dionici u javnosti naglase važnost i vrijednost uloge branitelja ljudskih prava za očuvanje i boljitak demokratskih struktura u društvu. Javna podrška može imati pozitivan učinak na formiranje javnog mnijenja o radu branitelja ljudskih prava, dati im legitimitet i učiniti okolinu u kojoj djeluju sigurnijom i receptivnijom. Međutim, sudionici istraživanja naglašavaju kako podrška njihovom radu uglavnom izostaje, čak i onda kada su izloženi napadima, prijetnjama, zastrašivanjima te uništavanju opreme za rad. Izostanak javne osude šalje poruku da je antagonizam prema braniteljima ljudskih prava opravdan, pa čak i poželjan. Zaista, antagonizam prema branitelljima ljudskih prava je u porastu, a njihov se rad prikazuje kao protivan tradicionalnim vrijednostima, nacionalnim interesima i religijskim uvjerenjima većine. Sudionici istraživanja naglašavaju kako posebno zbrinjavanju slučajevi društvene delegitimizacije njihova rada od samih visokih dužnosnika, kao i negativno medijsko portretiranje utemeljeno na lažnim optužbama.
- Kriminalizacija rada organizacija civilnog društva
Kriminalizacija branitelja ljudskih prava odnosi se na pokušaje diskreditiranja, sabotiranja ili opsturiranja njihova rada korištenjem pravnog sustava ili manipulacijom javnog diskursa, a takvim su praksama u Hrvatskoj izloženi branitelji ljudskih prava izbjeglica i tražitelja azila, kao i branitelji posvećeni pitanjima okoliša. Širokim tumačenjem zakonskih odredbi, organizacije civilnog društva se nastoji dovesti u vezu s krijumčarima ljudi te ih izložiti kaznenim progonima, a suočavaju se i s višesatnim zadržavanjima te ispitivanjima u policijskim postajama, bez obrazloženja zašto su zadržani, kao i bez službenih zapisnika da su stanovito vrijeme proveli u policiji. Takva su zadržavanja često popraćena prijetnjama i zastrašivanjima kojim ih se nastoji obeshrabiriti u daljnjem djelovanju. Osim toga, iznošenjem neutemeljenih optužbi u medijima od strane visokih dužnosnika, ali i sudskim progonima nastoji se narušiti njihovu reputaciju, oduzeti legitimitet u očima građana i građanki koji ih podržavaju te demoralizirati potencijalne nove volontere. Branitelji ljudskih prava koji se bave pitanjima okoliša također su izloženi sudskim progonima i difamaciji, i to zbog ukazivanja na štetnost pojedinih zakonskih odredbi i privatnih investicija na uštrb javnog interesa.
- Sudjelovanje u društvenom i političkom životu
Participiranje organizacija civilnog društva u društvenom i političkom životu pokazatelj je uspješnosti suvremenih demokracija, a pravo na građansku participaciju u procesima donošenja odluka za demokratsku legitimaciju procesa odlučivanja, kao i izradu kvalitetu javnih politika. Međutim, braniteljima ljudskih prava, kao i ostalim građanima, zbog nedostatka političke volje i razumijevanja o potrebi provođenja kvalitetnih javnih savjetovanja te kratkih rokova provođenja konzultacija, mogućnost otvarenja tih prava je uvelike otežana. Sudionici istraživanja navode pad kvalitete međusektorske suradnje, odnosno suradnje između branitelja ljudskih prava i tijela javne vlasti. Sudjelovanje predstavnika organizacija civilnog društva u radnim skupinama za izradu zakona marginalizirano je, a ni javna savjetovanja sa zainteresiranom javnošću nisu adekvatno postavljena. Kada su u pitanju javna okupljanja, problem predstavljaju pokušaji nadležnih institucija da navedu organizatore da planirani događaj prijave kao komercijalan te sami snose troškove osiguranja, što je dužna osigurati država. Kontraskupovi koji bivaju organizirani kao odgovor na okupljanja uglavnom bilo kakvih javnih manifestacija srpske nacionalne manjine izazivaju strah kod sudionika i neizravno negativno utječu na ostvarivanje prava na slobodno i mirno javno okupljanje.
- Mediji i promicanje ljudskih prava
Mediji kao posrednici u informiranju imaju ključnu ulogu za uspješan rad na zaštiti i zagovaranju ljudskih prava te su važan faktor za stvaranje sigurnog okruženja za djelovanje civilnog društva. Upravo zato zabrinjava sužavanje medijskih sloboda, posebice na javnom medijskom servisu s kojeg se sve više istišću kritički glasovi i argumentacija, kao i trend pojavljivanja lažnih vijesti i govora mržnje na internet portalima i društvenim mrežama. Teme kršenja ljudskih prava nedovoljno su zastupljene i u mainstream medijima te one medijski prostor dobivaju uglavnom zahvaljujući neprofitnim i nezavisnim medijima, a koji sve teže opstaju zbog nepostojanja održivog javnog financiranja.
- Normativni okvir i financiranje
Brojni međunarodni dokumenti slobodan pristup izvorima financiranja definiraju kao integralan dio prava na udruživanje, a osiguravanje slobodnog pristupa izvorima financiranja za aktivnosti organizacija civilnog društva kao važan preduvjet kako bi branitelji ljudskih prava mogli raditi na zaštiti i promociji ljudskih prava. Međutim, 2016. godine vlasti u Hrvatskoj izvršile su pritisak upravo na taj segment rada organizacija civilnog društva te značajno srezale financijska sredstva koja su se putem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva dodjeljivala udrugama. S druge strane, europski i inozemni fondovi često su izvor financiranja organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava, a takvi fondovi podrazumijevaju uglavnom kratkotrajno projektno financiranje. Sudionici istraživanja navode brojne probleme povezane s financiranjem kroz fondove Europske unije. Prvenstveno, natječaji za dodjelu bespovratnih sredstava čiji su posrednici tijela na nacionalnoj razini raspisuju se s velikim zakašnjenjima, zbog čega OCD-i ne mogu dugoročno planirati svoje programe i aktivnosti. Osim toga, raspisani natječaji i prema njima prihvatljive aktivnosti u diskrepanciji su sa stvarnim društvenim potrebama te organizacije zbog toga teme i probleme koje su u fokusu njihova rada moraju prilagođavati ujetima natječaja ili ih potpuno marginalizrati. Fokus s problema zbog kojih su pojedini OCD-ov i osnovani te na njima temelje misiju i viziju svoga rada odvraćaju i sve veći administrativni zahtjevi s kojima se organizacije suočavaju, posebice tijekom financijskog izvještavanja. Administrativni zahtjevi iscrpljuju ljudske i financijske resurse na štetu kvalitetnog osmišljavanja i provođenja programskih aktivnosti, a projektno financiranje udruga općenito ih onemogućuje da se dugoročno bave zagovaračkim i watchdog aktivnostima.
